Upotreba reči nevoljnika u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

To Drina priča čudnovate priče. Priča čuda i pokore što ih se nagledala i naslušala... Mnogoga je nevoljnika u svoja nedra primila. Taj užasni huk, to je jauk njihov...

— I božji i moj blagoslov, i suze ucveljenih roditelja i nevoljnika neka prate tvoje veliko delo!... Stanko mu poljubi ruku, metnu kapu na glavu, pa nekim glasom punim snage i pouzdanja

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

A evo, sad se vuku pored samog pločnika Spuštenih lestvica: motor je spor i tih. Mile hodom bolnika i nevoljnika: I pešaci idu brže od njih! Tako je to u životu, gospodo vatrogasci: U većini, ljudi su vrlo nezahvalni prasci.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

I strah od banalnosti težak je nedostatak. Tipično osjećanje sitnog nevoljnika. U stvari samo jedan, i to najčešći, oblik osjećanja ubogosti unutrašnjih sadržaja. Banalnost je smrt umjetnosti.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

udeo pripisuje majci Jevrosimi, koja kletvom goni sina da sudi „ni po babu ni po stričevima“ i da po cenu života spase nevoljnika.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti