Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Je li se ponovo zaželio Nord-Amerike i hoće li tamo da povede svoju neznanku? Kao da odgovara na ženina zabrinuta pitanja, s pojila se ponovo javlja Nidžo sa svojom pjesmom: Marijano, večeraj pa
Eto ti ga nà, što ti je nevjerno muško srce: zvao je, do maloprije, neznanku da zajedno bježe, a sad — odoh ja i sam, ostavljam te. Sad se moja strina još više rasplače.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
pesme i reči čudnih, skitnica večna, zanet i smeo, u magli spazi devojčin veo i za njim pođe — šta li taj ne sme! Neznanku traži i peva pesme. ŽUĆIN ODLAZAK Otkuda, ni sam ne znam ti reći, tuga mi u san doleće. Otkuda?