Jakšić, Đura - PROZA
Milisav zadrhta, a kolena mu stadoše klecati; a posle skoro nečujnim glasom poče pitati: — A gde je?... — A ko je to, to mu je srce i samo kazivalo.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Noć je, međutim, opet prolazila, polako, kroz baštu, ispod njegovih pendžera, svojim, nečujnim, koracima, svojim zvucima, za koje se ne zna otkud dolaze i kako dopiru do naših snova.
Milićević, Vuk - Bespuće
Tek pokašto ga nešto zapeče u srcu jednim oštrim i jetkim bolom, i on samo osjeća kako prolazi nečujnim korakom kroz godine, mrzovoljan, sa rukama čvrsto pritisnutim na grudi, sa stisnutim zubima i sa zgrčenim pesnicama,
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Računam: posljednji put bio je kod mene brijač u utorak. Sutradan su opet došli po me, izveli me iz sobe na nečujnim bijelim kolicima, provezli kroz prazne zvonke hodnike i ugurali u lift.
(To je onaj isti kome su donosili gladiole i kome je bilo bolje, znatno bolje). Nešto kasnije iznijeli su ga na nečujnim bijelim kolicima s gumenim točkovima.
Kontemplacija smrti. Žonglirat će korelacijama beskrajno sićušnog i vasionskog, tažit će bol umiranja nečujnim klizenjem galaksija, nastojeći da iz tih grdnih nesrazmjera izvuče nekakvu „filozofsku utjehu”.
Za Dolores Petar je dovukao iz svoje kancelarije platneni šezlong. Domaćica se odgegala u kuću na nabuhlim, nečujnim nogama i poslužila nas kavom u četvrtastim šoljicama, u kojima je plivalo iverje prepržena, krupno samljevena zrna.
Postali su za jednu trunčicu službeniji prema meni. Zatim su me opet vozikali na nečujnim bijelim kolicima po pregledima i kontrolama.
Ilić, Vojislav J. - PESME
Lada, u nežnoj brizi, u mirno seoce siđe I tihe vajate i staje nečujnim hodom obiđe, Obiđe polja i gore - i pogled na zapad baci, Gde toplog, proletnjeg sunca poslednji treptahu zraci.
Ta lutak lepši te čeka... No, ti mu znaš već ime. 1888. VEČITA HARMONIJA Na čisto, lazurno nebo sa blagim, nečujnim hodom, Silazi Dijana svetla. Iz svoje večite urne Bezbrojne milijarde zvezdica po nebu sipa.