Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Otkuda povratka Srpčetu nijema! Iako oni nisu znali, ni gde je ta Mantova, ni kakav je to polk, kud ima profozi da ih oteraju, razumeli su da bi, to,
Udadoh se, jer mi je ljubav bila najveća misao! Šta će mi on, ako to nijema.“ Pavle je želeo da, Ani, protumači da on, tu ništa ne može, da živi u Kijevu, kao u nekom apsu, nego treba strpljivo
Milićević, Vuk - Bespuće
se bore dublje i gušće urezale; oči izgorile od vatre i izgubile sjaj; ko zna koliko vremena sjedi ona tako nepomična i nijema, ne osjećajući svoj život, već samo nesreću u sebi, zaprepašćena i satrta jedna mati.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Od toga dana nisam na miru, udicu bacam po svakom viru u dan vjetrovit, ružan. Godine teku, povorka nijema, ribice moje niotkud nema, zato sam često tužan.
Sad je kasno, već mi kosa sijedi, gledam Unu, ćuti kao nijema, zalud lutam ulicama znanim, sve je pusto, tebe više nema. Ej, godine, nemjerljive, skupe!
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Stana stade preda nj. Ćaše da mu nešto reče, pa se zar splela, ili nemaše šta da mu reče ele osta kao nijema. On ne diže oči, pa ne znajući kud će pogledom, zagleda joj se u ruke, ama tako čudno zagleda se, kao da vidi nešto
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
“ Te stara ostade nijema, a brat joj opet poče govoriti. Ovo sve | gledaše otac njihov, pak kad ih začuđen upita, ko su, oni sve kažu, kako je i
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
okvira, a u brušenim rubovima lomile su se zrake rasipljući se u jarkim duginim bojama; ona na lijevoj strani bila su nijema, zastrta neprozirnom opalskom zamagljenošću, i, pred veče, lagano podlivena plavkastim odsjevima.
Hrana je mome uhu disanje tišine, hrana je mome oku nijema bjelina zida, hrana je mome srcu samoća. Svemu sam dao sebe. Primio sam u srce glas svake stvari.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Radivoj dolazio nekoliko puta po nju, moli i prijeti, i, opao u licu, pristaje uza nju, ali Cvijeta ćuti kao da je nijema, i neće da ga pogleda. Radivoju dotuži pa pođe u svijet, na radnju.