Ćipiko, Ivo - Pauci
Čisto ne može da shvati kako bi mogao da podijeli Nikine zemlje sa bratom Petrom, kad su kao klin uvukle se između njegovih oranica.
A jelo se i pilo do mile volje. Kod poslednjih čaša vina čisto se zaboravilo, pijući ih, ispiti ih za pokoj duše Nikine. A Ilija je kamatar: da nije imao svoga računa, ne bi se bio tako istrošio.
Dok Rade stiže, još one iste večeri, na guvnu pušeći lulu i gledajući preda se, veli mu Ilija: —Otkupio sam Nikine zemlje od gospodara. —Za koliko si pogodio? —Petnaest stotina talijera . —Biće...ali i vrijedi...