Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA
Ninković, sekretar... Da!... Recite, zove ga gospođa Živka ministarka. (Pauza.) To ste vi, gospodine Ninkoviću (Pauza.) Tako! Dakle, potpisano je... E, pa čestitam vam unapređenje. Vidite, dakle, da sam održala reč.
Da nisi više pisnuo, ili ću te stolicom po glavi! ČEDA: A ja njemu kažem: „Znam, gospodine Ninkoviću, da ste joj pisali ljubavno pismo, čitao sam ga!” ŽIVKA: Koj' ga je čitao? ČEDA: Pa ja!... ŽIVKA (plane): Napolje!