Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
na glavu, jer je pop Spira strašno mrzio na te švapske ženske šlofkape), a napolju se čuše tromi koraci seoskog boktera Niće koji se u daljini gegaše i glasno zevaše. Time se završi ovaj doista buran dan.
glava puna vrlo interesantnih stvari: između ostalih, završuje se podužim monologom i jednim čarobnim lukrativnim snom Niće boktera.
Čuo je neke korake iz daljine, pa se sklonio u hlad ispod nekog bagrenja. To behu koraci seoskog boktera ča-Niće, koji je javljao selu koje je doba, i čuvao selo od lopova, pored sve klevete kojom su ga bedili da je i sam s njima
Beše to osmeh pravednika koji spava i sniva kako polučuje nagradu. I san stade plesti svoje tanko tkivo oko Niće boktera koji hrkaše, i brzo ogradi oko njega divnu kuću od tvrda materijala, a bez intabulacije i krajcare duga, ogradi
ta, kao tanka paučina što se prodere kad bumbar proleti kroz nju, — čim samo prvi paor jutros prođe kraj spavaćiva Niće, i vikne mu: »Broj’tro, ča-Nićo!
»sve po ’ladu da ga ne poznadu!« — To je laž! — grmnu pop Spira. — Pa izvol’te zapitati i izvestiti se kod Niće boktera... On, k’o što vam je poznato, najbolje zna te stvari. — Oho! — viknu pop Spira.
— Ta gle Niće! — viknuće svi veselo, jer ča-Niću je svak voleo. — A zar tako vi pazite na kuću! Vi se zadivanili i uzanđarili
kiša, ona mokra jesenja kiša, koju je tako lepo slušati iz topla kreveta, čuje se kako lupkara u prozore i čuje se rog Niće boktera koji je duhnuo dvanaest puti, ali Tocilovi ukućani čuše samo triput; ono ostalo puta odneo je vetar u druge
« i tražila da je puste u kujnu da pomaže Žuži. Sve joj to ne pomože, uvukoše je između Niće boktera i Proke plajaša.
i dukati na vratu paorskih devojaka, a cicane paorske suknje sve se čisto lome; ohrabrila se i Erža, pa trese i veze do Niće boktera, pa raspalila i njega, te joj i ovaj reče svoju: Tako, tako, do nedelje, Ma ostala bez kecelje. I-ju ijuju!