Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
— zapita đed i otac. — Bogme, kad sam na vrh brda ižljegao, vrćući se doma, jednom sam rukom načinio roge a drugom njake, pa vikao što sam više mogao: ovo, kadija, tebe, a ovo ti sudu, a ovo ti hodži, a ovo ti duši, a ovo ti imenu.
pa išćerala jariće u planinu a ostavila doma zubun, pa počne puhati šjever, a ona s objema rukama počne davati roge i njake šjeveru, govareći: — Na šjevere, a prc marču!