Matavulj, Simo - USKOK
U isti mah čuše njima dobro poznati gromki glas pukovnika Knajsta, koji je njekoga grdio. Njeki od građana reče: — Nije pobjegao princip, jer čemu bi se ovdje skupljali?
“ Sjutradan u zoru, u trećem plemenu, zovnu čovjek njekoga glavara i viknu mu: „Ja sam, veli, taj i taj, i ja sam ubio u planini onoga zbog kojega eto hoće da se pokolju dva
Hoću li? — Možeš! — odgovori starac, smiješeći se. — Usnih da stojim pred manastirom, kao čekam njekoga. Stojeći tako, odjednom, ne znam kako, ni otkud, obrete mi se u ruci pogača, i u isti mah doletje od njekud silno jato
— Možeš joj ispričati sav naš razgovor... Ja mnim da će se Janko preko njekoga javiti koliko sutra, a ja ću skupiti brastvo i objasniti.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Što se tiče zlatnijeh i srebrnijeh stvari, sumnjalo se da one prođoše preko ruku njekoga trgovčića u obližnjoj varošici. sud je premetao kuću toga čovjeka i njega vrgao u tamnicu za njeko vrijeme, ali ga,
I prođe petnaest dana od velike zavade, i Vrtirep otide da zamijeni na cijelu jesen njekoga bolesnoga paroha a Naćvar nikako da se razabere i da izađe.
Brne im onda kaza dvije-tri tamne izreke njekoga svetoga oca, i kaza im kako ih on tumači. Dokle je on govorio, ona se dvojica poglédahu.
Nakon podužeg razgovora s njom, vrati se kući gdje se već bio i Čmanjak vratio sa stokom. Čmanjak je njekoga jada porastao, ali osta „šaka jada“. Poslije večere bilo je sijelo u dvorištu.
Kad sunce granu, Bakonja ugleda podalje njekoga rkaćkog popa i momka pred njim. Bakonja obode bijelca i stiže ga. Bješe krupan čovjek, velike, progrušale brade, vesela
Fakin odmah otide, a debeljko ostade. To je bio kuvar, koji je dugo vremena služio kod njekoga imućnoga samca. Sutradan pred podne stigoše: pop Ilija, Srdar i Toma, Mašin sin sa Velike oštarije.
Obojica pak od lupeža strica Jurete napraviše njekoga znatnoga junaka, koji je bio strašilo rkaćima. Poslije njih dođoše: Osinjača, Kriva, Čmanjak i stric Čagljina.