Matavulj, Simo - USKOK
Starac u pričanju nikako ne umijaše prikazati jezgrovito njeku cjelinu, nego sve odlomke, a i te s beskrajnijem uvodima i kićenjem.
Recimo, da si ti i tvoji stariji rođaci ma u kojoj drugoj zemlji, kao stari, izmučeni ratnici, imali biste njeku pomoć od države! — Znam ja to, Janko!
arhimandrita slali su vladika i naši glavari u Rusiju, još za vrijeme cara Pavla, da odnese caru molbu da daje vladici njeku pomoć, našto je, kao što znaš, car odlučio da daje na godinu hiljadu dukata.
O tome se i povede razgovor. Mirko mu bješe namijenio njeku bajičku djevojku, ali je, zbog krvi što leže među ta dva brastva, ne mogaše još isprositi, nego se nadaše da će se to
No ti se molim, oprosti mi grješnom!“ Pa mu, veli, cjeliva ruku i lijepo ga zamoli da sjedne... — Jednom njeko pohara njeku samohranu, staru udovicu. To je bilo u Riječkoj nahiji.
Kako se bješe duboko zamislio, a imađaše u ruci njeku kuticu, stade je prebacivati iz ruke u ruku. U toliko naiđe desetak donjokrajaca, da-ti, s kakvom davijom, pa kad ga
Moj stric išao je jednom onamo da sudi. Pričaše: „Odoh onamo da kmetujem. I častiše me. Prvu veče zaklaše njeku crklotinu — a i čim će da se utovi stoka u onom kršu?
Noć ih stiže još na turskoj zemlji, ali bješe sve manja opasnost od potoči. Oko dva časa noći stigoše na njeku prostranu rudinu, gdje na drugom rubu vidješe vatru: — Stoj! — naredi vođ.
Ali nikada u svome vijeku knez ne bješe toliko ispitljiv, toliko željan da njeku sumnju izvede na čistinu, na tvrdu istinu.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Bakonji se reklo da su njeke od tijeh slika od velike vrijednosti, a to bijahu: sveti Frane, suh i bezbrk, drži njeku tičicu na dlanu, a miluje ju drugom rukom; sveti Lovre, mršav, visok, mlad čovjek, drži roštilj na kome su ga krvnici
Tetka i Srdar sjeđahu kod Brne do kasno u noć. On im je, kao obično, opet tumačio njeku nejasnu misao iz jedne bogoslovske knjige, i baš raširio ruke a digao obrve pred najtežom izrekom, kad s polja, ispred
On se za dugo ščinjao smijući se, ali kad ču njeku podrugljivu zamjerku od jednoga druga Stojanova, Bakonja zavi rukav od mantije. Pedeset ih potekoše da mu donesu kamen.