Milićević, Vuk - Bespuće
je u sebe upila, da je ona dobrodušno ponavlja žamorom svojih talasa, da i ona voli svoje obale koje vječno obdjelavaju njezini potišteni unuci, da bi ona možda drukčije tekla, kad ne bi, jedne godine, čula udaranje srpova i pjesmu žetelaca.
i opor; ona stradaše za tuđu krivicu, ona je bila nesrećna radi drugoga; ona s užasavanjem gledaše kako tonu svi njezini snovi i nestaju u nepomičnoj pomrčini iz koje bije hladnoća što sleđava dušu; sve čim je ona iskitila život, bilo je
Radičević, Branko - PESME
Al' naš eto soko sivi Nije za nju da ne aje, Ma za ženu, što bi lagô, Ne bi je zanago. 78. U njezini mladi grudi Silan za nj se plam razgore; Da g' ugasi, on se trudi, Kloni je se de god može; A što ona još uzdiše,
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Kako, zašto, pitaj boga, tek odjednom vidim da ja više nijesam ove zemlje čovjek i da su mi tijesni svi njezini zakoni. Počnem ti ja, moj mili Radane, da živim samo za svoju dušu.
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
Tako govore po selu neprijatelji njezini. Međutim, jedan varošanin je pričao da je nju tamo preko još poznavao kao jednu česnu, besprekornu i bogobojažljivu ženu
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
rasrdi mart, pa uzajmivši od februarija nekoliko dana, navali sa snijegom i s mrazom, te se smrzne i okamene i baba i njezini jarići.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Posle nekoga vremena zmijina žena zatrudni. Onda je stane pitati mati, stanu je pitati sestre i svi njezini: „Kako ti sa zmijom ostade trudna?
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
— popusti on. — Ona je, valja reći istinu, majka ovoga školja. Bijahu joj mili ljudi, — nadoda lakše, — ali to su njezini posli... Napij se, stara! Antica posluša i napije se, pa, otrvši dlanom usta, reče: .
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
, nego, čim se jedna potroši, mora se druga namotati: ako prela prenoći gola, biće svi njezini one godine goli (ZNŽOJS, 7, 148). Ako žene ugledaju prvi put u proleće rodu s glave, biće te godine malo k.
Ćipiko, Ivo - Pauci
za povorkom, a iz očiju mu sipao se blagosloveni, blagi oganj i povlačio se po teškoj neobrađenoj zemlji, koju ostavljaju njezini radenici, jer ih kruhom ne može da hrani...