Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Malo pre okupan, kraj čaše vina, kroz dim od duvana, ljuškan njezinim slatkim pričanjem — gledao sam je i mislio. Mnogo sam mislio, mnogo.
Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
Zar ti misliš da ćemo mi pjevati u ovako loše osvijetljenoj dvorani?! Jedino je planina zloslutno ćutala. Njezinim tamnim stazama već se šunjao i kukuruzima se pri- micao mrki medo.
Milićević, Vuk - Bespuće
sobi, u toj ženi, zgurenoj u kutu, koja ćuti koja se ne miče s pogledom koji više ništa ne shvata; za koju je s njezinim sinom umro čitav život izvan nje, koja je prigrlila vrelu i krvavu uspomenu u svoje grudi, stvorila u sebi sliku svoga
suze koje ne presušuju; svaka stvar sjećala je mater na sina; njegove knjige, školske uspomene, slike, pisma, po svima njezinim džepovima, svaka ta stvar bila je za nju jedan jecaj.
s ocem, koji je ostajao vazda isti i nepromenljiv kao i njegova odjeća, riječi i pogrješke u govoru, on je spazio u njezinim očima prijekor.
— Čekati vas da dođete ovamo do godine, kaza on lagano i tiho, otežući riječi; prisjećajući se iz razgovora s njezinim ocem da će radovi oko putova u ovoj okolici trajati dvije, tri godine.
On osta sam i sa njezinim posljednjim riječima koje se usjekoše u njegov mozak, izazivajući riječi i prizore, vraćajući ponovo u njega svu njegovu
ona je volila mnogobrojne sličice svetaca i svetica sa pobožnim stihovima i citatima, koje se nalažahu po svima njezinim knjigama i bilješkama; nju obuzeše male ceremonije, ispunjavanje sitnih obreda, — i ona se osjećaše mirna i zadovoljna među
posle drugih, na podnožju žrtvenika sa sklopljenim rukama; čim se je duže molila, tim se brže rušila njezina vjera sa njezinim nadama, i u duši ostajaše poslije toga jedna bolna praznina, ili tiho i nemoćno očajanje.
rukom, dok se slijevao suton u gustim mlazevima, ona neprestano osjećaše u svojoj ruci njegovu hladnu ruku, i njezinim tijelom prođe jeza.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
početka u radosti nije marila što je tolišno dete rodila, ali posle dođe joj na žao gledajući drugu decu koja su se s njezinim rodila gde narastoše na ženidbu i udadbu, a njezino ostalo kao biberovo zrno. Onda okrene u plač i jauk svaki dan.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Osim toga treba znati da je Vuk Branković poslije kosovskoga boja živio u neprijateljstvu s kneginjom Milicom i s njezinim sinovima Stefanom i Vukom radeći im o zlu kao i oni njemu, a sve zato jer je Vuk Branković htio poslije smrti kneza
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— Nek mu gleda njegova debela Marica! — otrese se Lunja sjećajući se Stričeve priče o plavoj Marici i njezinim jabukama, koje mirišu kao đulovi.