Jakšić, Đura - PROZA
Može biti, gospo, da biste vi voleli da znate i ime i kolevku moje obožavane ljubavnice? Ja vam njezino ime neću kriti. A zar bih i mogao?
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Baba Stoja je s nekim dostojanstvom vršila svoju dužnost. Ona je poimala koliko vredi njezino znanje, pa se nekako i sama dizala. — Stojo, sestro!... Je li bolje? — pita Stankova majka uvek kad Stoja ranu odavije.
Milićević, Vuk - Bespuće
I kad on metnu grubo ruku na njezino rame, ona odmah klonu i sva mu se predade, bez riječi. Napolju je pljuštala kiša i tekla potokom.
On se svlačio u mraku i činilo mu se da još čuje njezino bolno i uzdrhtalo jecanje; i kad je legao, činilo mu se da je još vidi satrvenu i slomljenu, punu neizrecivog jada koji
— kaza on zbunjeno, ljutit na svoje pitanje i pogleda očima u daljinu, kao da tamo nešto traži. Kako ga je bunilo njezino: „Zašto?“ „Ona je dakle ravnodušna,“ pomisli on.
— Vi ćete skoro u Zagreb? — zapita ga ona. On ne očekivaše njezino pitanje i trže se. — U Zagreb? Ne, neću ići ove godine.
Njegov pogled pade na njezino mirno lice koje nije ništa kazivalo; jedino što je svrnula malo oči u stranu da izbjegne njegov pogled, i mirno ga
On je bez mišljenja i bez oklijevanja, mirno i ravnodušno, smrvio njezino srce pod jednom mogilom, i to ga zaboli sada kad je sve bilo kasno, kad je on bio nemoćan da tu mogilu krene, da je
“ a Irena je gledala s djetinjim očima koje ne razumijevaju, pripijala se uz njezino krilo, i naslanjala glavu na njezine grudi, znajući da ovi časovi koje je dijete volilo, dolaze tako rijetko; da će
On se nemirno pitaše: „Zašto to ona meni priča?“ ali nije propustio ni jednu riječ, u jednom trenutku dirnu ga njezino pričanje, no on se svlada i ostade ravnodušan.
Radičević, Branko - PESME
jadna bila, Kakav noćas sanak je usnila: U snu njojzi sunce pomrčalo, Pa s' na zemlju dole saurvalo, A krom vojna njezino srdašce I ne znade za drugo sunašce: „Dakle, sunce, samo jošte sada, Samo sada pa više nikada!
pred Boga ode mlada, Na kolena pred njeg' pada, I otvara srce živo I moli se žalostivo: Da to oko svoje blago Na njezino baci drago, Da ne pati tako, jao, — Da l' je Višnji uslišao?
A krom dragog njezino srdašce Nije znalo za drugo sunašce, Ta tek što joj na nebesa granu, Pa joj eto već za goru panu.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— E, šta će sad ovo biti? — glasno upita začuđen starac, ali njezino carsko i kraljevsko apostolsko veličanstvo i dalje je postojano ćutalo. Djed onda viknu strica Nidžu.
Svak je umio nabrojati šta jedna ugledna kuća ima i šta se u selu računa njezino. Manje se znalo o drugom, nevidljivom dijelu nečijeg bogatstva.
se zalijepila za Jošanove nove čizme, od njih više ništa dalje ne vidi i ne razumije, u ogorčenju zaboravlja da je to i njezino dijete i tvrdoglavo gura samo jedno te jedno: — Neću više i neću, eto mu njegovog djeteta!
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Onda carica usedne na ovoga konja i tako otidu sretno u njezino carstvo i onde ostanu carujući do svoga veka. GRBO I KRALj ĐAVOLSKI Bila tri brata, najstariji, srednji i najmlađi.
Tako i učine: krava stane kuđelju u usta uzimati i žvatati a đevojka na uho njezino žicu izvlačiti i motati, i odmah budu gotove.
Kad se ova poslana đevojka privuče te vidi kako krava kuđelju uzima i žvaće a pastorka na njezino uho pređu mota, ona se vrati kući i kaže sve materi svojoj.
Kad otideš kući, a ti uzmi k sebi Milicu, pa štogod stečeš sve kaži da je njezino. Onda on zahvali Usudu, pa mu opet reče: — U tome i u tome selu ima jedan bogat seljak i svega ima dosta, samo je
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ „A šta ti još pišu, Janko moj?“ zapita Joka nježno, jer joj se ražali. Njezino materinsko, ranjeno srce, osjećaše jako sve što podnosaše momak u tome času. „A evo što mi pišu, kazaću vi sve.
Janko opet uzdahnu i to prekide njezino ščinjane. Ona mu se primače. „Janko! Ja znam da ti je teško, da...“ „Ti ne znaš kako mi je!
Bog zna!... Šta ti misliš, Stake?“ Kako ona ne bješe do tada ni riječi progovorila, svi bjehu radoznali da čuju njezino mišljenje, te svi pogledi obrnuše se k njoj. „Ja,...
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
207 12. KREPAO KOTAO. 208 13. VINA MIJEH I NjEGOVA PJESMA. 209 14. CIGANIN I VLASTELIN. 210 15. KAFA I NjEZINO CRNILO. 211 16. KUDROV I KUSOV. 212 17. KAD SE ARČI NEK SE ARČI. 213 18. ŽEĐA I VINO. 214 19.
Onda carica usedne na ovoga konja, i tako otidu sretno u njezino carstvo i onde ostanu carujući do svoga veka. 5. STOJŠA I MLADEN.
Kad otideš kući, a ti uzmi k sebi Milicu, pa štogod stečeš sve kaži da je njezino.” Onda on zahvali Usudu, pa mu opet reče: „U tome i u tome selu ima jedan bogat seljak i svega ima dosta, samo je
” Tako i učine: krava stane kuđelju u usta uzimati i žvatati a đevojka na uho njezino žicu izvlačiti i motati, i odmah budu gotove.
Kad se ova poslana đevojka privuče te vidi kako krava kuđelju uzima i žvaće a pastorka na njezino uho pređu mota, ona se vrati kući i kaže sve materi svojoj.
ali posle dođe joj na žao gledajući drugu decu koja su se s njezinim rodila gde narastoše na ženidbu i udadbu, a njezino ostalo kao biberovo zrno. Onda okrene u plač i jauk svaki dan.
ostavio sam ih prijateljima tvoga muža i moga pokojnog oca.“ 15. KAFA I NjEZINO CRNILO. Kad pođe jednom kum knez u kuma popa u varoš na krsno ime, najpriđe iznesu mu kafu.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Uz to, Osinjača je tkala po vas dan, a njezino je tkanje bilo na cijeni. Eto tako se u kući Kušmeljevoj sastajao kraj s krajem u rodnoj godini.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Tamo, kuda je nekad sa Helom bludio srećan, Sada je s bezumnim bolom klicao njezino ime! On je sedeo samac na pustoj obali mora, Gde je u svetle noći i Hela sedela s njime. No ipak ne beše samac.
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
“ „Načelniče gustijeh redovah, sjajno sunce među besmrtnima! Kad plamovi zrakah svijetlijeh noćne mase i njezino lice sažde ognjem svojim svijetlijem i rasplaču u svijetle zrake, mračne točke kad nigđe ne bude do predjelah niti
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
pokojne udovice Lenke Vestermajer što požive 36 leta, a u večnost preseli se kratko vreme pre njega, koji, da je znao njezino ime za života, ne bi propustio, izgovarajući ga svojim svojstvenim tronuto-drhtavim glasom, nekoga da nasmeje.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Onda carica usedne na ovoga konja, i tako otidu sretno u njezino carstvo i onde ostanu carujući do svoga veka. ČARDAK NI NA NEBU NI NA ZEMLjI Bio jedan car, pa imao tri sina i jednu
Tako i učine; krava stane kuđelju u usta uzimati i žvatati, a đevojka na uho njezino žicu izvlačiti i motati, i odmah budu gotove.
Kad se ova poslana đevojka privuče te vidi kako krava kuđelju uzima i žvaće a pastorka na njezino uho pređu mota, ona se vrati kući i kaže sve materi svojoj. Potom maćeha navali na svoga muža da se krava ona zakolje.
Kad otideš kući, a ti uzmi k sebi Milicu, pa što god stečeš, sve kaži da je njezino. Onda on zahvali usudu, pa mu opet reče: — U tome i u tome selu ima jedan bogat seljak i svega ima dosta, samo je
jer po njegovoj nesreći dijete dedino naličaše dosta na njega, te ga kadija osudi da plati ženi u ime nafake djetinje i njezino sto i pedeset ćesa.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Ljupko osmjehujući se, spusti glavu u njezino krilo, nu odmah kao da mu se ne da da mirno uživa, podiže je, obujmi je čvrsto bolje oko pasa, i željno potraži njena
Ilić, Vojislav J. - PESME
i s travnog svoga puta Tuđinac hitam bled. Gle, na tom surom stablu njezino drago ime Još vreme štedi zar? Srce se moje budi, i moja prošlost s njime, I mog proleća čar Ali nje nema više.
Tamo kuda je nekad sa Helom bludio srećan, Sada je s bezumnim bolom klicao njezino ime; On je sedeo samac na pustoj obali mora, Gde je u svetle noći i Hela sedela s njime. No ipak ne beše samac.
Stanković, Borisav - KOŠTANA
Unutra! Kod dade! I njoj je sada Uskrs i svetao dan. (Grleći Magdu): Ovo je moja druga majka, njezino sam mleko sisao. MAGDA (razneženo): Slatko moje dete, kako mi ono sve zna. (Razdragano Koštani): Pevaj, kćeri!
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Međutim, u selu se kovala velika zavjera protiv malih bjegunaca. Njezino središte bila je kneževa kuća i u toj kući velika soba, a u sobi sam knez Valjuško.
— Ako se ne vrati? Kao da joj odgovara na to njezino tajno pitanje, Mačak odjednom progovori: — Vratiće se opet naši dječaci, treba u to vjerovati.