Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
Ali poznanik zapucao kazivati, a sve viče: Znaš, kako si svu noć kuvao onu papuču njezinu u loncu da ti dođe?... He, moj Pupavče!... Velim ja: »Nemoj, more, to su bapske gatke!« Ajak!
— To je već moja briga. Hteće, a da šta će?... Samo da gledamo da vas devojka zamiluje ida njezinu naklonost zadobijete... — Jes', jes', pravo imate — potvrđuje Pupavac.
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
— Videh da je odnos naš kao nožem presečen, da više ne mogu natrag. Ja priđoh njojzi, klekoh i uzeh njezinu hladnu ruku pa je pritiskoh na usta; opet sam nešto nespretno trabunjao, čini mi se: „Bog mije svedok, ja nisam nikad
Teodosije - ŽITIJA
I obišavši svuda taj sveti vrh, i sagledavši na padinama gore i u njezinu podnožju mnoge isposnika, sišavši sa gore ispitao je njihov najsuroviji život, i videvši njihovo pustinjačko i bezmetežno
Milićević, Vuk - Bespuće
oštre, tvrde krševe i teče brzo, srdito i nemoćno, zbijena i stiješnjena, dok stijenje para i reže svojim oštrim rtovima njezinu glatku staklenu put.
I pusti njezinu ruku. Ona samo što malo otkloni dlanove s očiju, zadržavajući svoj položaj s rukama ispred lica, i pogleda ga tužno i
očekivao da će se s njom sresti i osjećaše malu, prijatnu zbunjenost i rumenilo na licu, bez imalo zlovolje; primio je njezinu ruku i promrmljao nekoliko beznačajnih riječi. Pošli su zajedno, i ne pitajući se, niz strmu obalu.
ni požnjevena glatka polja, ni vodu koja bliješti, već samo nju, pregibe njezinog tijela, njezine pokrete, upijajući u oči njezinu sliku, kao da je sada gleda po prvi put, ne skidajući pogleda s njezinih pleća na koja kosa baca sjenku.
U njezinoj mirnoći on naslućivaše jedan tihi jad; on osjećaše da je raskrvavio njezinu dušu, da je u njezinu bezbrižnu mladost, punu sunca i vatre, unio svoje mrazeve i zime, da je mirno i hladnokrvno,
U njezinoj mirnoći on naslućivaše jedan tihi jad; on osjećaše da je raskrvavio njezinu dušu, da je u njezinu bezbrižnu mladost, punu sunca i vatre, unio svoje mrazeve i zime, da je mirno i hladnokrvno, poslije jedne prespavane
On se je na njezinu ljubav bacio kamenom prvog dana i on znađaše da svakog dana kad mu nije ni padalo na pamet da ju gleda, prozbori koju
znađaše da svakog dana kad mu nije ni padalo na pamet da ju gleda, prozbori koju ljubaznu riječ, pogleda s osmjehom, na njezinu dušu padaše po jedan težak kamen.
mati koja sjedi nepomično sa radom koji zabavlja ruke, ne prilazi k njoj; ona se radosno iznenađivala kad bi osjetila njezinu ruku na svojoj glavi kad bi mati sjela pored nje, i pitala da li joj je zadatak težak; ona je tako zadovoljno učila
očima u vodi, sve što je preživela, svu svoju tihu nesreću, sve svoje zebnje koje su joj mrzle dušu i ogorčavale njezinu sjetnu mladost.
trenutaka, punih nategnutog očekivanja, gorke zebnje i slatke nade da će se to sve svršiti onako kako ona želi, da će njezinu sreću povećati jedna kazana riječ u posljednjem času, i ona drhtaše pri pomisli na to.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Ona se najviše stidi starog domaćina, mog djeda Rade, a i ne sluti da je baš on prvi otkrio njezinu tajnu tugu. Bata starac tamo-amo za nekim nevidljivim poslom, nezadovoljno šmrkuće, a kad se stric Nidžo pojavi na
A kad ujutru, nema slike na njezinu mjestu. — Ej, ženo, ovamode, šta ste uradili s Vilsonom ? Izgalami se domaćin na ženu, izvika na djecu, pade i neka
Optužilo našeg kićenog Panteliju da je u po božje noći napastvovao babu Trivunu i njezinu snahu Anđu. Pozvale ga žene, sve s obrazom i s poštenjem, da im pomogne peći rakiju, a on tako...komšiluk svoj.
iza okuke, ona se naginjala daleko nad put, lomila se u pasu, i kad si se posljednji put okrenuo, vidio si još samo njezinu dugu mršavu ruku, koja ti je mahala. Zar nisi poželio da se još jednom vratiš za korak-dva natrag, da je još jednom ...
). Spazi samo kako se u njezinu kancelariju nečujno uvulja crna bakica u novim žutim opancima i već istog trena joj u ušima zažubori dobrostiv mekan
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Kad je vidi, onda se seti one ribice što je iz lokve u vodu bacio, pa nzvadivši iz marame onu njezinu ljusku, protre je malo među prstima, a ribica mu se ujedanput javi iz vode: — Šta je, pobratime?
Idući tako eto ti pred nju zeca, pa je zapita šta traži tuda tako nevesela. A ona mu kaže da se netko uvukao u njezinu kuću, pak sad ne smije unutra. Onda zec reče: — Hajdemo nas dvoje da vidimo tko bi to bio. I tako pođu.
Onda se dignu svi zajedno, eda bi kako uveli tetu u njezinu kuću; ali im zalud bješe muka, jer im jarac svakome odgovori kao i zecu.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
i još im preteče Međedović gledajući u ručkonošu, koja je bila krupna i zdrava i lijepa đevojka omili mu, i reče ocu njezinu: „Hoćeš li mi dati ovu svoju kćer da se ženim njome?” Čoek mu odgovori: „Ja bih ti je rado dao, ali sam je obrekao Brku.
Kad je vidi, onda se seti one ribice što je iz lokve u vodu bacio, pa izvadivši iz marame onu njezinu ljusku, protre je malo među prstima, a ribica mu se u jedan put javi iz vode: „Šta je pobratime?
kući ne obzirući se, i kako je išla od careva dvora, sve se za njom ćuprija gradila od bisera i dragoga kamenja do pred njezinu kuću.
Posle toga ostanu u njezinu dvoru još tri dana u veselju, pa onda pođu k ocu njegovome, i udese te noću dođu u njegovo selo.
Nova kraljica videći prvo i drugo jutro da njezinu mužu osviće ispod glave po sto cekina, začudi se i treće jutro kridimice ukrade mužu | pedeset a pedeset ostavi mu;
Ali Bog kao Bog — hvala njemu i slava! — u oni čas u koji su njojzi ruke osječene, učini te ocu njezinu dođe u snu nekakav čoek i reče mu: „Vrati se doma ovaj čas, jer je tvoja šćer život izgubila po zapovijesti tvoje
Čujući svatovi što lisica govori, iziđu pred kuću i počnu hvaliti njezinu pjesmu, a ona im kaže da bi i bolje pjevala da ih hoće pustiti u kuću a za tijem i na tavan. Svatovi ih puste.
Idući tako eto ti pred nju zeca, pa je zapita, šta traži tuda tako nevesela. A ona mu kaže da se netko uvukao u njezinu kuću, pak sad ne smije unutra. Onda zec reče: „Hajdemo nas dvoje, da vidimo, tko bi to bio.“ I tako pođu.
Onda se dignu svi zajedno, eda bi kako uveli tetu u njezinu kuću; ali im zalud bješe muka, jer im jarac svakome odgovori kao i zecu.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Lišća još bješe na staroj drevadi, ali još više šušnjarka po ledini. Nakon njekijeh pedeset koraka puče tratina, a na njezinu kraju, iza dva reda visokijeh stabala, izdigli se pravi vilinski dvori. Tako se učini Bakonji, koji stade.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
I čas prelazeći u susednu sobu da uzme njezinu sliku verenice, da je posmatra kad je zdrava bila, ljubi i nad njom plače najbolnijim plačem, a čas vraćajući se k njoj
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Kad je vidi, onda se seti one ribice što je iz lokve u vodu bacio, pa izvadi iz marame onu njezinu ljusku, protre je malo među prstima, a ribica mu se ujedanput javi iz vode: — Šta je, pobratime?
Ali ko gođ hoće da prođe ispred nje kroz njezinu sobu, treba da plati svaki put na vratima deset ćesa. Kad to ču vezirović, ode odmah, plati deset ćesa i prođe ispred
Idući tako, eto ti pred nju zeca, pa je zapita šta traži tuda tako nevesela. A ova mu kaže da se netko uvukao u njezinu kuću, pa sad ne smije unutra. Onda zec reče: — Hajdemo nas dvoje da vidimo tko bi to bio. — I tako pođu.
Onda se dignu svi zajedno, eda bi kako uveli tetu u njezinu kuću; ali im zalud bješe muka, jer im jarac svakome odgovori kao i zecu.
Medvjed se probudi na tu njezinu viku i upita je: — Tko te to zove? — Eno u selu rodila jedna žena, pa me zovu da budem baba, a ja ne znam šta bih
Čujući svatovi što lisica govori, iziđu pred kuću i počnu hvaliti njezinu pjesmu, a ona im kaže da bi i bolje pjevala da ih hoće pustiti u kuću a zatijem i na tavan. Svatovi ih puste.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Nagnuće, mladost i život sve to više raspiruju ga ah — u ovoj tamnoj noći našao bi on jedinu utjehu u njezinu zagrljaju, i smirio bi se...
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
da im sušim znoj sa tela uskovitlanih u parenju, ili sam suđaja da bdim hoće li ili neće njegovo seme oploditi utrobu njezinu, ili sam sveti Dimitrije što u crnu debelu knjigu beleži svaki uzdah i grč, svaki srh slasti i zadovoljstva, kako bi im
Ljubav je bila na delu. Povila je njezinu lepu glavu u stranu, oborila joj oči prema vrtlogu u sredini Mrtvaja vira, a njegovo je stasito telo nagnula nad
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Stao je pod samu bukvu, pažljivo se zagledao u njezinu krošnju, a onda glasno viknuo: — Ej, šta vi radite gore?! Galama u visini odjednom zamrije, a onda se zaori vesela
— Zamisli: ona samo zovne, a mi uprtimo svaki po jedno breme drva koliko ono Nikolino, pa pred njezinu kućy. — Ih, da sad sretnemo učitelja Papriku! —podviknu Stric.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Ništa mu ne bijaše nahudila. SVETI TEODOR RASKIVA KIPOVE »Na sokaku video sam velike Artemide boginje, njezinu glavu u ruci nekoga prosjaka, gde prodavaše...« »Ako je bog zlatan, to opet on valja sirotinji potrebnoj za hranu!
A za promenu njezinu, koliko ti je god volja, toliko uzmi od moga blaga, zlata i srebra.« I kade to car doču tu reč, teke isto osta ka