Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Sve na isti način, bez jasna i vidna otpočetka, jednoga je dana nestalo iz Srbine sobe gospa Nolino „knjigovođstvo”, a stvorio se u tom uglu još jedan krevet, i uselio se u kuću mali Švaba Hans, koja je gospa Nola, kao
Mali Švaba, četvrto dete gospa Nolino, bio je kržljavo dete. Malen, likom bezmalo ružan, sem očiju, ali spretna i gracilna tela, u pokretima nežan i skoro
Odmiču godine, odmiče sve. Utvrdite nešto materialnim i moralnim podupiračima, odmiče, i nosi i podupirače. Gospa Nolino imanje i trgovina traže sve više stručnjaka i skupih melioracija. Nju samu, izmorio je posao, odgovornost, brige.
Gospodin si od glave do pete, i fala Bogu, fala Bogu. — U tišini se čulo disanje gospa Nolino, uzrujano, a i bolesno. Mladić priđe, i sa očima punim suza poljubi ruku gospa Nolinu. — Molim vas da se ne uzrujavate.
Na grobnoj ploči ime gospa Nolino bilo je napisano tim redom. Neko je osetio da je ona živela, radila, i umrla kao što se živi, radi i umire „tamo ispod