Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Njene su oči gorele, kao u groznici. Ni Varvara, ni Petar, ni Pavle, nisu to od Ane očekivali, pa su bili zanemeli i noseve u tanjire zaboli. Međutim, Đurđe se savlada.
Milićević, Vuk - Bespuće
Pa kad kiše stadoše, ispod sivog neba ostade sam oštar i suh vjetar, koji zamrznu vode i ocrveni uši i noseve dečurliji koja deraše brukvicama potkovane opanke na smrznutim barama, veseleći se blizoj zimi i grudanju, dok ih
Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE
— nasmeja se Đavolak. Kako su se samo ljudi čerupali! Jedni drugima razbijali noseve i glave! Jedva da je u bolnicama bilo mesta za ranjenike, a tuče nisu prestajale. — Ovo mora da je neka zaraza!
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
Zato kad baron i ja iskijasmo burmut strpan u naše noseve, nastavih da slikam kneževu verenicu temperiranim bojama: rekoh da ima sanjalačke oči - to ima svaka žena kad zatreba -
Onda stajahu tu kao okamenjeni, dok ih ne zamolih da obrišu noseve“. Obojica počesmo da se smejemo, Kivije toliko, da mu se sve salo njegovog gojaznog tela treslo, a meni udariše suze
“, reče preneraženo stara majka, „to neće ići. Moram našeg dragog gosta odvesti prvo do dedice“. Deca otomboljiše noseve i dovedoše staru majku opet u tešku nepriliku; ja uzeh reč. „Težak položaj!
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Ljudi okreću glave, stežu noseve prstima, ili zaustavljaju disanje dok prođu. Utom divizijar sa štabom sustiže kolonu. On je zamišljen, i sa levom rukom
Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA
VASA: Ostavi se, boga ti, Živka, toga. Ja ne znam kakva je to manija u tvojoj porodici, svi hoćete da razbijate noseve. Nego stišaj se ti malo, pa da razgovaramo o tome: šta da se radi? ŽIVKA: Ama, kakvo te stišavanje snašlo, crni Vaso!
Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA
SARA (metne maramu na nos): Vrlo. Ko vam je to? FEMA: Moga brata kočijaš. MITAR: Šta ste zapušile noseve, kanda ste se uvonjale. Govori što te pitam ili ću drugojače početi. FEMA: Komi fo! Komi fo!
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
A ko zna, možda sam ja baš i namerno crtao devicama kriva usta, ogromne noseve i iskolačene oči, možda sam to baš i hteo, da se ljudi razgale i razvedre, da im bude ovde prisno i toplo.
Tada bi udarila slina na noseve moje braće u Hristu, zažarile bi se njihove vodnjikave oči i sladostrasna drhtavica bi uzburkala njihovu mlaku krv.
Mrzli su se onde, hukali kroz skočanjene dlanove, ušmrkivali slinave noseve i cupkali. Zalutali su! Dadara da zaluta?! Neko drugi možda, ali Dadara nikada ne bi mogao da zaluta.