Ćipiko, Ivo - Pauci
Još od juče sjećanje na Mašu iz detinjeg doba sazrijevaše, — i zametak što ga u sebi nosijaše, razvi se najednom i bukti plamenom strasti, i nadjača stid i strepnju.
„Da je dam onom gladnom Talijanu, ča je doša' iz vraga da se naji naši trudi?!” gunđaše on i nosijaše ribu u grad. Uveče momčad dolažaše u krčmu da vidi šjor Antonija.