Nušić, Branislav - POKOJNIK
Obratite se, dakle, mome ortaku gospodinu Novakoviću; on ovlašćeno potpisuje firmu kao i ja, a tekući je račun na firmi... da, da, obratite se njemu.
ANTA: Sasvim. I da se posle dva-tri dana vratio, sve bi bilo u redu. SPASOJE: Ali, ne prekidajte, zaboga!... (Novakoviću.) Molim vas, čitajte dale!
Hvala mu lepo! ANTA: Pa on to sa svoga gledišta. SPASOJE: Sa svoga, dabome! Ali imamo i mi svoje gledište. (Novakoviću.) Čitajte, molim vas, dalje!
LjUBOMIR: Mi ovoga trenutka, u ovoj uzbuđenosti, nismo ni kadri dogledati sve posledice. ANTA: Nismo, dabome! (Novakoviću.) Eto, na primer, vi bi ostali bez braka. RINA (zagrli čvrsto Milana): Ah, to ne, samo to ne!
SPASOJE: Kao da ne postoji. SVI (odobravaju). XVI ANA, PREĐAŠNjI ANA (donosi vizitkartu i predaje Novakoviću). SVI (prestravljeni): On? NOVAKOVIĆ: On! SVI (uznemireni su i gledaju se tupo među sobom).
RINA: Uzmi, brate, sebe kao primer. SPASOJE: I sebe i sve nas, jer vi se najzad varate, gospodine Novakoviću, da ćete jevtino proći time što će vam uzeti ženu. Predstoji vama i težak materijalni gubitak.
kao opasan elemenat, kao predstavnik razornih organizacija iz inostranstva, što ću posvedočiti ja, vi gospodine Novakoviću, gospođa Rina, moj zet i Anta. Na tu svedodžbu morate biti spremni, ako eventualno do nje dođe.
Ili izvolite mi vi, gospodine Novakoviću, odgovorite: volite li valjalstvo ili vaših pet stotina hiljada, ili recimo ti, zete, voliš li valjalstvo ili...
(Prkosno.) Svedočiću, svedočiću! (Ona od uzbuđenja klone u fotelju.) MARIĆ (mirno i ravnodušno): Verujem vam! (Novakoviću.) Pa i vi ćete, izvesno, svojom svedodžbom to potvrditi; i vama je poznata sadržina tih pisama?
SPASOJE: Gospodin Anta? On će se i zakleti na sudu ako treba. MARIĆ: Bednik! ANTA (Novakoviću više poverljivo): Eto ti sad, po čemu sam ja bednik!
MARIĆ (još uvek uzbuđen): A vi ste očekivali da ću se ja braniti? Od čega? Od koga? Od vas, moralnih bednika! ANTA (Novakoviću): Eto sad opet, sad smo svi bednici! MARIĆ (trgne se i pribere): Nisam smeo dozvoliti sebi da se uzbudim.
To je istina? SVI (ćute). MARIĆ: Govorite, zaboga, je li to istina? Gospodine Spasoje, gospodine Protiću, gospodine Novakoviću, gospodine Anto, govorite, govorite je li to istina? SVI (ćuti). MARIĆ: Ja moram u tamnicu, je l' te?
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
A sva ta hajka bila je organizovana, na bazi ličnih mržnji. Postoji jedno pismo koje je Đura Jakšić napisao Stojanu Novakoviću, kad su mu prebacivali da nije dovoljno obrazovan, literarno.