Ćipiko, Ivo - Pripovetke
—Lijepo ti je izašlo, da! — pomilova je i gospodarica. — Sad valja da se na put spremaš. Preko objeda o tomu se već nije govorilo, i po objedu tmica i neprestano monotono padanje kiše po kaldrmi i staklima uspavljuje ih,
Ćipiko, Ivo - Pauci
Iza objeda, da ubije najžešći krijes, prospavao bi. Ona tada dolažaše k njemu u naručje. Slavljaše svadbu, o kojoj na javi ni mislit
Neće nigda zaboraviti one vedre puste dane kada je, po podne, iza objeda, polazio u šetnju. Pred njim leži more naoko usnulo kao dijete, po njemu se kosimice prosipaju sunčeve mlake zrake, u
I ljuti se, misli: „Zašto dolaze usred podne, kad je doba od objeda i opočinka?" S višega, otkle se vidio dobar komad puta, ugleda društvo gdje polagano na mazgama ide uzbrdicom.