Milićević, Vuk - Bespuće
Izgubiću i ovo malo pameti. — I predade se svojoj sudbini, misleći da izbije malog Ilicu što mu je ovog objesio o vrat. On već pomišljaše da se s njim zavadi i tražaše samo koju riječ.
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
Kad ja vidim dragog u belnuku, Baš kakono pašu u begluku. Opas’o se pasom mukademom, Mukademu rese objesio; Kad mu vidim mukademu rese, Poda mnom se crna zemlja trese.
Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ
DROBAC: A kad sam išo da apsim Jevrema, na Tatinac! I kad je čuo Jevrem ko mu dolazi! Dođem mu prètkuću, a on se objesio! O jednu veliku jeribasmu, rađa po vagon! Dok su ga skidali s konopca, nabro sam trnkila!
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Vrag donio na sastanak bješe i staroga odžu Brunčevića; i u njega nekakva šišana, lakat u njoj bješe al' ne bješe. Objesio pušku o ramenu, pa čepuka, tamo i ovamo, po poljani kao svi ostali; a odovud neki od našijeh, umimogred, pokraj odže
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Pod orlovskim nosom strše mu brčine sijede, debele. Taj džin razdrljio grudi, objesio struku niz rame, u lijevoj mu duga puška a u desnoj čibučina kao toljaga budaline Tala.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Namrgodio se kao da će mu kiša iz čela udariti. Nigda mu jezik ne stoji kao vodenično kolo. Objesio ruke (niza se) kao pištolje. Obradovao se kao siroče suncu. Ode na jagmu kao alva. Steglo se kao gladna godina.
6) ISTORISKE LIČNOSTI STEFAN DEČANSKI Srbi pripovijedaju da je Dečanski kralj (pošto mu je otac izvadio oči i objesio na koncu više gradskijeh vrata) izišao slijep u šetnju iza grada (Prizrena), pa ga opazio sveti Aranđel i sažalio mu
Ovo je težačka, junačka! Koji je težak vrlo uranio, voke na’ranio, gvožđe naoštrio, objesio devetera sjemena o levom ramenu, a desnom rukom ma’nuo, pa mu rodilo po drvetu, po kamenu, po crnoj zemlji — za najviše
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
Smrdljika. »Drvo za koje se pripovijeda da je ulje na njemu raslo dok nije nekakav car nekad o njemu objesio prava čovjeka« (Vuk, Rječn., ѕ. v.). Prema verovanju u Hercegovini, o s. se obesio Juda (Sv. Tomić).
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
“ Ja kad bane knjigu proučio, muka mu je i žao je bilo: u obraz je sjetno, neveselo, mrke brke nisko objesio, mrki brci pali na ramena; u obraz se ljuto namrdio, gotove mu suze udariti.
Te se Ivo bio raskario: mrke brke nisko objesio, mrki brci pali na ramena, u obraz se ljuto namrdio; ni s kim Ivo riječ ne besjedi, veće gleda u zemljicu crnu.
cigle dvije sluge, dvije sluge idu nazorice, a gospodar s njima ne besjedi, no je čelo grdno namrdio, a ponisko brke objesio, mrki brci pali na ramena.
Što dovede k nama Radojicu? Jer ga sinoć objesio nisi, već se kod nas noćas prestavio, hoće li nas pomoriti smradom?“ Otvoriše na tavnici vrata, iznesoše pred tavnicu
janičar jer — zašto: Jer ga sinoć objesio nisi? jera — jer (jera je zbog stiha Jerina (prokleta) — v. uvod, III, 5 ječerma — v.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
ali kad je vidio kakva se sve vojska od očeva, strina, tetaka i djedova iskuplja kod kneževe kuće, on je odjednom objesio nos. — Siroti dječaci, nastradaće kao vo u kupusu.