Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Kao na dnu neke aleje, na dnu tih krčevina, plavelo se nebo, a na njemu se beleli oblačići, kao stado jaganjaca. Božič je na tom proplanku bio stigao troja kola svojih poznanika.
Radičević, Branko - PESME
Kako beše, ni znam niti znado, Samo znado da dole propado, Ode sunce, odoše vetrići, I odoše sjajni oblačići, Ode nebo, odoše čudesa, Ode zlato, čudo od čudesa!
Noć je svuda, po gori je tavno, Ali bure nestalo je davno, Oblačići ka svojima ite, A nebesa zvezdama se kite; Još se mesec na nebesi javlja I čuje se po gorici slavlja, Peva slavulj sa
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
dela ljudskih duhova i ruku Znam da su samo reč u knjizi tajni: Ali, iz svoga gnezda dok se vuku Po plavom nebu oblačići sjajni, „I dokle šušte bajke tamnih šuma, Zar mutnim okom mladunac ne luta Po svodu neizmernom, k ušću druma, S
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Iznenada obrnu vreme. Radeći preko dana, opaziše kako se nebom k severu vucare svetli oblačići što su izgledali kao raščešljano runo.
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
Potočić je žuborio Kao pesma putnikova, A nad nama oblačići Nizali se, gubili se. Padalo je lišće žuto Sa grančica zaljuljkanih; Tiho, nemo promicô je Tok vremena pored nas.
Krakov, Stanislav - KRILA
— Gram, gram, gram... Oblačići se hteli prikačiti na krila aparata. Tice su vijugale, pele se, izmicale. Potom na nebu tišina.
Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI
— Siđoh s uma, — smilujte se — Recite mi da je tako! XXV Sunce s’ rađa, zora blista, Oblačići zlatom sjaje. Da, — priroda j’ uvek ista, Velika je, divotna je.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Nad morem u vedrini povlačili se na orijetko svijetli, raščešljani oblačići kao vuneno runo i odrisivahu se na pučini u treptavim sjenkama, koje tek primjetljivo odmicahu k sjeveru.
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
Pogledajte! Ispod nas struje i kovitlaju se sitni oblačići, okupljaju se, pa onda beže jedan od drugog. Kroz njihov nestalni veo, mi vidimo pokatkad delove planetske površine,
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
– ĐAČKI JADI MILAN KUJUNDžIĆ ABERDAR Katkad mi se čini nebo Grdna sovra mermerova. A kraj sobe oblačići To su jata đavolova. Pa se krve crne hale Oko zvezda – suha zlata, Oko starih mamljivica, Grešnih para i dukata!