Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
da žale, Taj srebrn glas da njega doziva, Dok kose crne čežljivo pale, U času tuge, ljubavi dušâ Kad mistična magla sve obliva... Sv.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
A deca gore, znoj ih obliva i pada na žednu, toplu zemlju; preplanuli, sad će da im obrazi raspucaju... Stara čudi se i gleda, i pred očima ne vidi
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Kukali su, grešnici, ali im ništa nije vredelo. Oko podne utiša se artiljerijska vatra. Ležao sam u rovu. Sunce me obliva zracima i kao da me nečije ruke omađijavaju. — A uz to si mamuran — dodaje Mišić. — Čovek je mamuran posle pića.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
“ Al’ bezglasna stoji sudba, Oko nje je užas, strah; Dečanskoga krv obliva Pri podnožju njenom prah. U suzama Dušan tone, Kotrlja se strasti smet, S prebijenom voštanicom Osvetljava genij klet.
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
Ona se i dalje kreće i okreće, pa evo, baš zbog toga, uzdigao se Mesec nad Dunavom. Blaga mesečina obliva moj stari vrt, a u njegovu jorgovanu pevaju slavuji.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
U šakama nosim zemlju zarad kruva. Da ste mi junaci neki, pa i da vam dam!... Podne je davno prevalilo. Sunce obliva zracima svojim planinske vrhove, koji blešte na ovome decembarskom danu. Ali vazduh rezni i para suklja iz usta.
Petrović, Rastko - PESME
sam ne vi se, tako kad, u oranju; I Sunca, me točak zgnječi, i odvaljuje oganj il toči Žar svoju, ja poznah mlaz što krvlju obliva oči; Kao olujinom tako Suncem zatutnjaše prostori, Od Njega branih stan; no, krvavi su sad prozori.
urlah nebu, u patnji, očajanju; O Sunca me točak zgnječi, i odvalivši oganj toči Žar svoju - ja poznah mlaz što krvlju obliva oči; Kao olujinom, tako Suncem zatutnjaše prostori, Od njega branih stan, no krvavi su sad prozori.