Radičević, Branko - PESME
Ovo reko, Pegaza obodo, Te upravo nebesima odo. Pa kroz oblak, sad manji, sad veći, Prođo jedan, prođo drugi, treći, Pa udarim tad na
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Šunj, kuda s Bogom?“ Poznaše me. Ja protrnu' sav, ama se brzo sabra'. Zviznu sablja sa Cigana polećeše glave, a ja obodo' ata kroz Klanac. Evo me u Majdanu! — E, de-de mi sad jednu, Mićane, utoči! — De-de, Mićane! Nali čojeku čašu rakije.
“ Skupiše se. Ja uzja' ata i zavitla' sabljetinom: — „Simeun Pejić Rudar, đak od manastira Gomjenice!“ — pa obodo' đogu niz Kotare ravne. — Mićane, natoči mi jednu, post joj njezin, da razbijem stare derte!
— gigija i popjeva Asan-beg. U meni uzavre krv. Poče ođeća na meni od nekakve siline i pasjaluka pucati. Obodo' konja, pa podvrisnu': — Kurvo kučko, Asan-beže Čeko, u susret ti ide Simeune!