Jakšić, Đura - PROZA
Ona je sklopila ruke, te je, sirota, molila da joj nanovo uspu, ali onaj crnomanjasti gospodin strogo se obrecnu na sirotu babu: „Bila čuvati kad si gladna, a ne meriti očima tuđe porcije!...
Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
— Vere ti, šta li je od moje vesele dece? Gde li su sad?... — Hajde ti, more! Šta čekaš vazdan? — obrecnu se na nj žandarm, otvorivši vrata, i Radan ode ne dočekavši ni odgovor. — Vi'š, siromah!...
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
A kako se samo krio! — Ta, ti sve iskrećeš! — obrecnu se Surep. Sve je plivalo u smehu i šali. — More, ljudi, da večeramo! — reče Aleksa. — Čekam pobratima! — reče Stanko.
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
Ima još, fala bogu, nedelja, pa eto može i kod nas doći. — Hu! Nemoj mi bar ti pristajati na jed! — obrecnu se gđa Persa. — Nisi se ti, ćerko, još udavala, pa zato tako i govoriš.
— Pa kad me sve koješta pita — reče malo jogunasto Jula. — Koješta mu i odgovaraj! — obrecnu se gđa Sida. — »Koješta pita«...
Hoćete l’ da vam pomognem? — Ta okan’te se vi mene! Šta ste me zaokupili tu! — obrecnu se Jula na nj. — Pa zar ja divanim što zlo!? Velim: da vam malo pomognem. Ako ja k’o prvi komšija neću, a da ko će!?
— Táki napolje, da se istrezniš! — obrecnu se Tinkuca. — Vi’š ti to njega samo! — Hej — uzdahnu bojtar izlazeći, uzdahom punim melanholije, koji je tako običan
— Šta se dereš k’o magarac! — obrecnu se na nj iz avlije domaćin, koji je, kao svaki popa, radije išao u goste nego ih primao.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Božič se, zatim, grubo i promuklo, obrecnu na ženu, da ona iziđe, jer on i kapetan ima, nešto, da se pitaju, nasamo. Pavle vide kako se gospoža Evdokija diže i
Lađevič se već pri prvim, prijateljskim, rečima, Isakoviča, obrecnu. On je zastupao mišljenje, da Isakovič nema prava da vređa mlađe od sebe, i da lajtnanti, u Engelu, imaju pravo.
Sremac, Stevan - PROZA
Ne znam samo čiji je, a ja bi’ lako s njim. Da l’ nisi ti otkud doznala? — ’Ajde, ćuti tu pa spavaj! — obrecnu se Kaja, i Jova ućuta.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
— Govorim ja: nazepšće. Ali Ariton... — I glavom bacajući na njega krivicu, pokaza na Aritona. Ariton se obrecnu na nju. — Šta: nazepšće? Ništa mu neće biti. Sve ti... — Pa dobro, ništa!
— Ama ne spava mi se! — branjaše se ona, a već poče da se diže. — Idi kad ti se kaže! — obrecnu se na nju još strože Ariton. Ona se diže i ode u sobu. Čudo, kako su se Aritonu svi pokoravali, slušali ga.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Već smo premoreni što stojimo stalno na jednoj nozi, i narednik se ljutito obrecnu: — E, nije nego!... Neka on dođe ako mu nije pravo!
Ćosić, Dobrica - KORENI
’Je li ova Aćimova mlada?’ pitao je žene. ’To je tvoja snaja’, obrecnu se moja mati. Bilo ga je stid i nije dozvolio da mu tvoja majka poljubi ruku. Čim je večerao, otišao je u vodenicu.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Stanka im priđe i htede da oslobodi oca, ali se starac ljutito ritnu i obrecnu: — Dalje od mene, kučko, ne pogani me! Ja viđu da sam te izgubio u nevrat, kâ da te nikad imao nisam.
Šta lupaš toliko?... Šta hoćeš?... — Kapetana... Gde je kapetan?... — Što će ti noćas kapetan? — obrecnu se pandur srdito. — Treba mi, njemu ću kazati... samo njemu...
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Komarov se čisto obrecnu na me: — Molim vas, ostavite me na miru! Zar ne vidite da mesto, gde ste vi uobrazili da nešto vidite, leži skoro
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
— govori ljutitim glasom Živadin. — E, nije nego!... Nećeš valjda da mi dokazuješ da državu čine babe, žene i deca — obrecnu se kapetan Vela. — Čekajte — umeša se u razgovor poručnik Protić, sudski pisar. — Svi ste vi u pravu.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— Šuljaju se oni sa svih strana — šapatom reče Lunja. — Kako ti to znaš? — obrecnu se Stric i pretrnu. — Znam. Osjećam da dolaze. — Dolaze?! Ko dolazi? — skoči Stric i poče da zvjera oko sebe.
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
Što nesam bećar, ta da gu eli uznem eli otnem od tatka gu“, — tol’ko što je lepotinja!... — ’Adje ćuti si, nesrećo! — obrecnu se Jevda na nju. — Neje te ni sram?... Kako zboriš to?!... — Eto što?!... čudi se i brani Doka. — Što si lošo zborim?..
Zaradi neku poslu... E što si stala tuj pri men’ kako šiljbok niki?! — obrecnu se odjedared Doka na izmećarku. — Iskoči si, dete, umem si ja da pijem kafu i bez teb’!