Upotreba reči obrise u književnim delima


Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

sivila kakvo sam docnije nalazio na platnima Marksa, njena porculanska figura kliznula je u vodu i rastopila svoje obrise u tami ispod mosta. Nisam znao treba li da se uzbuđujem, jer još nisam bio odrastao.

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Frulni mi, frulo, zrelinom puti blagih udola, dok greje toplost božjih namera, čije obrise dahom rasprhnem: da u opseni, u rasprsnuću, zvuk me proseni da kriknem rečju što ne zbori se!

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

HRAST KRAJ POTOKA Od rane zore po vodi se Hrast šunja, tražeć svoje obrise: Pokreti su mu hitri, krti. A svetlost, što se u nebu rodi, Najpre u krošnji, potom u vodi, Presijava se, ogleda, drhti.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Pričinilo mu se, tih dana, da život opet uzima obrise blagosti koju je upoznao samo onih godina koje je proveo u Smirni.

Tesla, Nikola - MOJI IZUMI

Jasno sam mogao da razaberem predmete u daljini onda kada drugi nisu mogli da vide ni njihove obrise. U detinjstvu sam uspeo nekoliko puta da spasem od požara kuće suseda tako što sam čuo ono tiho pucketanje koje njima

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

maglu ispred očiju, maglu koja je meni, kao i u mnogim drugim strancima u Americi, onemogućavala da jasno vidim obrise američke civilizacije.

U pripremama za Koledž, tu i tamo, bi se podigla koprena koja mi je onemogućavala da jasno vidim obrise američke civilizacije.

Sa njom se gubila i zemlja čije sam prve obrise tako nestrpljivo želeo da vidim onog sunčanog martovskog dana pre devet godina, kada sam se iseljeničkim brodom

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

približili drugoj opštoj osobini nedovršene poeme o vuku: predstave i značenja pocrpeni iz folklora i mita gube jasne obrise i polako se, kao difuzni, uvode u sve jaču a čistu pesničku sublimaciju.

Njegove pripovetke i roman Crveni petao leti prema nebu pomeraju ugao posmatranja sve dok stvarno ne dobije obrise čudnovatog, pa i fantastičnog.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Nije mi bilo do sna, pa sam šetao bedemom i gledao u tamne obrise brda pri slaboj svetlosti zvezda. Noć bez meseca, lepa i mekana. Pogrbljena Lauševa senka na prozoru.

Svega tu ima više od ljubavi. U sebi i u drugima vidim samo titrave senke čuvstva, ali njega nigde. Samo njegove blede obrise. Samo odraz lika u blatnjavoj bari.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti