Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Ja hoću da znam kako sad stvar stoji. Tvoj plan! Tvoj plan mi kaži! — Sad?... dobro! Od onoga dana kad sam ja Stanka ocrnio, i kako se našla ona kesica što smo je ja i Lazar zakopali, od onoga je dana sve kako se samo poželeti može: sve pljuje
— Ne zameri što ću te pitati! — Šta? — Jesi li ti juče stupio u družinu? — Jesam. — Je li to tebe ocrnio pobratim? Stanku senu oko i buknuše obrazi čim se seti Lazara. — Otkud ti to znaš? — Kazao mi vodeničar.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
rosijsku ambasadu, i da je bio uspeo da se dodvori grofu Bestuševu, to jest rosijskom popu Bestuševa, koga je, posle, ocrnio, kod Bestuševa, pa zauzeo njegovo mesto. Nije bilo tačno da Vani ne zna, ni da čita, ni da piše.
Matavulj, Simo - USKOK
“ „Vaistinu, rekoh mu oprho, sâm si ga sebi ocrnio, a ne ja! I ako je to razgovor što bi imao sa mnom, onda je bolje da prekineš odmah!
Radičević, Branko - PESME
Zemlju, braću, prijana izdao, Na krst časni ruku podigao, Ocrnio obraz sveta toga, Sveta toga, pa još i onoga: Oh, srce je zanelo ga živo, Mesto pravcem, udrio ukrivo...
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
— Na njega se nešto navrzao, a pokupio protiv njega užasne podatke od nekih iz mehane pa i njega ocrnio u dopisu kao nikoga.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Progrize joj sisu u posanje, rajsko piće prosu u njedrima. Stižê đecu roditeljska kletva! Staniša je obraz ocrnio, pohulio na vjeru Hristovu, na junačko pleme Crnojevo; obukâ se u vjeru krvničku i bracke je krvi ožednio.
A nemaše jošt dvadest godinah. I što ću vi kriti, Crnogorci, živo mi je srce pokosio i našu je zemlju ocrnio! VUK TOMANOVIĆ On ne bješe no samo nastao, — Crnogorca već bješe svakoga on gotova pretekâ junaštvom: sedamnaest