Radičević, Branko - PESME
On odaše brzo kraj ćelija, Valjda ručak da mu bolje prija, Katkad stade, pa se maši bradi, Osmenu se te mi je pogladi, Pa trč
On odaše i tamo i amo, Jako dalje, jako meni bliže, Jednom, brate, baš do stuba stiže, Ta do stuba, de sakriven bija, Ao oco,
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Tako provedoše zimu. U nekoliko prilika umal’se djeca ne odaše. Jednom npr. Jan reče Venclu: „Trebalo bi da što radiš rukama, da se osnažiš; a, kao vlastelinu, najbolje bi ti