Upotreba reči odgurnula u književnim delima


Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

- Onda se divi obema. Meni daj moju Gretu! - Rašida je odgurnula moju ruku, a onda mi je gotovo divljački istrgla zavežljaj s kornjačom i potrčala ne gledajući kuda trči.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Nemilosrdno oprezne, ptice su panično sunule u budnu okatu pustoš ljetnjeg neba, koja nas je grubo odgurnula s malog tavanskog prozora. Zalutasmo u šumu ofarbana drveta, gvožđa, mesinga, stakla i hartije.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

I kao što je priroda odgurnula mamuta, Čovek je izneverio psa zbog auta, Veran gazdi, pas ne zna da se ustavi I život gubi zbog nesrećne ljubavi.

Ćosić, Dobrica - KORENI

„Ma kakvo ubistvo! Koga da ubiješ?“ uplašeno je odgurnula njegovu ruku. Kaži šta želiš“, jeknuo je, „Da pođeš nekud i da mi nađeš lek...“ „Neću!“ „Kad te molim...

I to je bio greh. Toliko puta je Simka odgurnula njegovu ruku. Gadeći se i ljutito. I kad je molio da mu dopusti da prisloni uvo na mrku mrljicu njenog pupka ne bi li čuo

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti