Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
i beslovesno božje bravče bez repa: il ti, il oni koji su te preslišavali, il bradonja, koji je sve ovo zakuvao pa odmaglio, ili, na kraju, ja glavom, koji sveca izigravam i slušam taku benu, a ne tražim vile da te valjano izmjerim preko leđa
sina, razgovoriti snašicu koja se propituje za muža, a danas, evo, smiruje ožalošćena djeda kome je unuk bez pitanja odmaglio u brigadu, pa se, rđa, i ne javlja. — Kao da je panj ostavio, a ne đeda, moj druže Dušane. — Mlado ludo, dragi Edo.
Koga da pita za savjet, kome da se obrati za utješnu riječ? Babino posvojče, vragometni šeret Spasoje, odavna je odmaglio u rat i sad se javlja iz armije. Kaže, poručnik je.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Toga jutra on je namjerno bio poranio prije ostalih i odmaglio od kuće da ga djed Aleksa ne bi poveo u berbu drenjina, a kad se našao pred Žujinom tajnom kućom, on sav pretrnu.
— A gdje li je samo onaj moj hajduk? — začuđeno je pitao njegov otac. — Gdje je! Mene je ranio i odmaglio! — zavreča poljar Lijan pokazujući prebijen štap. — Šta, zar u štap ranjen? — počeše da se smiju ostali ratnici.
Žandarmi su stigli, strogi i naoružani, ali prekasno: Nikoletina je već bio odmaglio s nekim ćumurdžijama čak na drugi kraj planine, da u nekoj šumskoj uvali pali ćumur, drveni ugalj.