Jakšić, Đura - PROZA
I oni su nas baš izobiljski mrzeli. Čuo sam, kad se po treći put odmakoše, gde onaj debeli šapnu ostalima: — Kakva mora da je depeša što je dobiše?...
Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
— Šta si, vere ti, dao za tog mrkova? — upita Sava Simicu kad odmakoše. — Dve rublje nasred valjevskog vašara. Ima od onda ravno tri godine. I bog da pomože, dobro me posluži!
Prozboriše još dve-tri o drugim stvarima, pa se digoše i odoše. — Muž žena! — reče čiča Jezdimir polako, pošto odmakoše od kuće Mionine. Nastao je časni post. 3ima već prevalila. Ne duva više oštra ustoka ni hladni sever.
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
On postajaše sve belji i belji, dok se ne pretvori u plamen, koji obuima i zidove. Hajduci se odmakoše... Ne prođe nekoliko trenutaka, a dogoreli krov sruši se u unutrašnjost kuće.
To baše znak da ga isprati. I ona prebaci torbu preko ramena, pa pođe za njim. Išli su ćuteći. Kad odmakoše daleko od kapije, on stade. Okrete se i sačeka dok mu ona priđe. Tada je uze za ruku, koja je drhtala. — Šta ti je?...
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Nosili su svega jedan fenjer pred svojim kolima. Nisu išli – ni kad odmakoše od Titela – kao šajkaška, vojena, rota, nego, kao kad se kolo prekine, pa se raziđe, sa roglja.
Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV
Uz samu ogradu očeve kuće videh jedan ljubavni par i trgoh se u isto vreme kad se i oni odmakoše u stranu. Ne znam kako izgleda srčana kap, ali ono što sam tada doživeo bilo je nešto slično.
Matavulj, Simo - USKOK
Odjednom potekoše jedno drugom, ali se na vrijeme odmakoše, jedno nadesno, drugo nalijevo, ne gubeći u tome mjeru igranja. Najzad, brzijem polukrugom izmijenjaše mjesta.
To učini i Stijepo koračajući u povrat. Povukoše bakve. Janko stade na svoju, Stanoje na svoju. Djeveri se odmakoše sa strane. Stijepo viknu: -Oganj! Dvije puške zagrmješe i Janko pade nauznak.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Okreću top! Da li je moguće... Kosa nam se diže na glavi. Jedan priđe sedištu nišadžije. Ostali se odmakoše. Uvukli smo glave u ramena, stisli pesnice i zube, očekujući da se dogodi nešto strašno što ni u krvavome ratu nije
Tada pripucaše i naši prikriveni mitraljezi. Krkljalo je gromovitom žestinom... Neprijateljski se stroj rasplinu, neki odmakoše, drugi zastaše, i najednom svi polegaše na otvorenom prostoru. Ravnica je brektala od puščane vatre.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
— viknu ga kuvar, sjedajući u pročelje druge trpeze, te Bakonju posadi do sebe, a ona trojica đačića malo se odmakoše. Bakonja prionu svojski. Jadnik se ne bješe omrsio bogzna otkad, a još toga dana pješačio četiri časa.
Pa onda pobjesni, te se i fratri i sluge odmakoše. — Drži, Grgo, drži! Bukar vuče što igda može, tako da mu je oglav dlane prežuljio, pa najzad potrča uza nj malo.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Kad se odmakoše podosta, Vujo ga zaustavi. — E, sad moramo da se podvojimo: ja ću sad levo, dolinom i potesom, a ti hajde tako pravo,
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Blizu prvih kuća sreli se s komšijom Radom i s njime se zdravili. Letimice upitaše za svoje i odmakoše žurno, samo da što pre stignu kući. Tako ne primetiše da je komšija bio predljiv i vrcao s ono par beseda.
Kad odmakoše od granice, porodica, umorna od puta i uzbuđenja, sustade; ustavi se da otpočine. Osjetiše se sigurni između klanaca i
—Pijan je! — opazi Cveta. —I mi se napismo...Pusti ga ! —Cvijeta! — okrete se Ilija ženi kad odmakoše nekoliko koračaja. —Što je? —Bilo pa prošlo, je li? —Ne spominji mi već! Čuvaću ga se, očiju mi, kao naleta!...
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Kao da odahnu. — No, izvuče se... Zamalo da nam „prima marka“, Pera „Šefrek“, ostane u rupi. Jahači se odmakoše dvadesetak metara i počeše prilaziti. Sergije opruženim korbačem zadržava ostale.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Cvijeta ne posluša, i tako prođoše dva dana. Treći dan bane u kuću Radivoj. Našao ih je gdje ručaju puru; odmakoše se i dadoše mu stočić da sjedne do Cvijete. Smiljana pruži mu kašiku i veli: — Maši se!
— Jeste li i vi od rubačine? — izbaci smijuć' se. Mladići progunđaše nešto kroza zube i odmakoše se od njega. Povorka krenu dalje, a Ivo je pratio pogledom, slušajući dozive i razgovor porubanih ljudi.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— uzviknu Jovanče i zadovoljno pljesnu rukama. — Hajde da je pogledamo malo poizdalje. Iziđoše iz Tepsije i odmakoše se od logora jedno pedeset koraka. Gledana odatle, koliba je sa- mo gornjim dijelom virila iz udoljine.
Zaista, ovdje se lako može izgubiti put. Krenuše najprije nasumce, između dva najdeblja stuba, a kad odmakoše desetak metara, s lijeve strane začu se pojačan šum vode. Jovanče zastade. — Idemo tamo, šta veliš, majstore?