Upotreba reči odmicaše u književnim delima


Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

A petli pevahu, hladovina bivaše jača i žubor, belaskanje vode spram meseca odmicaše i gubljaše se polako. Ispratih te. Na prelazu u vašu baštu ti zasta, okrenu se i, boreći se, upita me: — Nećeš da se

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Kosa mahaše za njegovim leđima, a on odmicaše sve više i više, dok se, na poslednjoj zavojici, ne izgubi. Đurica beše veoma uzbuđen, srce mu lupaše jako, i on se

Ćipiko, Ivo - Pauci

Ali se cura prevari. Prve noći Rade je se nije dodirnuo; stidljiv, odmicaše se od nje. Poslije, oslobodivši se očevom šalom, u kojoj je bilo i zbilje, za dugih zimnjih noći, kupio se oko nje,

On bi izmijenio s njime pokoju riječ, dok bi došli do njegove ograde. Najposlije ostade posve sam i odmicaše polako naprijed... Osjećao je u sebi zadovoljstvo i milinje, pak se rado ustavljao kod džbunova cvijeća i stabala.

Prestade i pjesma, svijet se počeo razilaziti, a povorka odmicaše nizbrdicom. On popođe za drugima. Tek u hodu razabrao se od uzbuđenja.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti