Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
Bogami čuvaću ko svoje. — Ne dam, Marjane, ne dam. Idi — 'oću da spavam! — reče Nikola odsečno i zatvori prozor. Marjan promrmlja nešto, pa se uputi pravo Savinoj kući — prema školi na jedan dobar puškomet.
— Kuću sam zatvorio mrtvim kocem. Bolje nek zaraste u zovu i koprivu kad ne mogu biti veseo u njoj! — reče Strahinja odsečno. — Baš sam ti ja nesrećna!
Čuda, bože, ako ti je ne da! Ima, hvala bogu, i ovde u nas dobrih devojaka... — Aja, Purko!... — dočeka Strahinja odsečno. — Meni je od Ivanjadne omrznulo i ono. selo,.. i ljudi, i moja kuća, i sve... Vala, mili mi se više ni živeti.
— reče Purko, poćuta malo, pa upita: — I baš ne daš? — Više mi slobodno ne pominji! — odgovori Živan odsečno. — Već ako hoćeš da se svadimo. — Kako ti drago! — reče Purko i sleže ramenima. — Samo da se ne pokaješ.
Neću ja da mi deca budu slepa kod očiju!... — odgovori Miona tako pouzdano i odsečno da joj ni Jelenko ni Jezdimir ne umedoše reči reći. Prozboriše još dve-tri o drugim stvarima, pa se digoše i odoše.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Narod nagrnu na neke od tih vagona, što ih zaustaviše pred stanicom. — Stani, marvo... Zaustavi! — naredi kapetan odsečno vojniku na straži. — Gde ste zapeli? — U komandu — usudi se jedan da odgovori. — A gde ti je komanda? — Valjevo...
Izvukoh se iz šatora misleći neprestano na ovu zapovest Trailovu. — Trubač, sviraj zbor! — reče odsečno Trailo umesto mene. — Ama je li, bogati, kako će oni da nađu stvari, kad ne znaju?... — E, će nađu, de!...
Pošto mi lako otpozdravi, pozdravio je odsečno vojnike. Iz stotinu grla odjeknu složno: — Bog ti pomogo! Po završenoj molitvi potporučnik naredi da se vojnici
Dimljive lopte ostadoše nepomično u vazduhu pozadi neprijateljskih rovova. — Skratite daljinu! — naredi odsečno komandant. — Hiljadu četiri stotine.
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
— Bogme ja hoću da mi se tačno kvartirina izdaje, a vi nabavljajte otkud znate, reče Ljubica odsečno i malo pocrvene od ljutnje. — Zdravlja, Bože! Lako ćemo, lako ćemo za to, reče kmet, gledajući okrečene duvarove.
Celo mu je držanje odsečno, a na njegovu licu ne beše nijedne crtice koja bi odbijala i izazivala neraspoloženje; naprotiv sve mu crte behu u
Predaj im sad, pa neka rade sami. — Ne volim to kad mi se žena meša u moje poslove, odgovori Vlajko odsečno. Tvoj je posao u školi i u kući, a moj među ljudima. Ona se trže i opet pocrvene.
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
— A da piješ nešto? Uzmi, mezeti makar štogod? Uzmi, prvo jedi nešto, pa onda pij... — Neću, neću da jedem! — odsečno, čisto gadeći se pri pomisli na jelo, odbi je Sofka. — Pa onda da donesem da piješ nešto?
Stanković, Borisav - JOVČA
Kako da nema?! JOVČA (odlučno): Nema! VLADIKA (odsečno): »Nema«, jer ga ti nećeš. JOVČA (još odlučnije): Nema! VLADIKA (zagleda mu se duboko u oči, približivši se):
Ćosić, Dobrica - KORENI
Pa mu je jednom mahnula rukom i on joj prišao, mahnula sigurno, odsečno, kao da ona zapoveda tom vojskom što iz crnih i suvih gusaka iskače na obalu reke. „Ja znam šta SI ti.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Pa prvi vojnik pozdravi ga odsečno: — Gospodine pukovniče, na raportu sam po zapovesti komandanta drugog bataljona, što sam pred skupljenim vojnicima
Sekula zauzima stav „mirno“, grči lice, otpozdravlja odsečno, i kao ne razume šta hoće komandant. — Ej, more, šta me gledaš? Mleka! — Mleka nema, gospodine majore. — Mleka!
— Dakle promisli, pa sutra da mi odgovoriš na pitanje: I-ma li ža-ba rep? Jesi li razumeo? Razumeš? — završava odsečno, zapovedničkim glasom, potpukovnik.
— Ama koji je to? — grmi pukovnik Nedić. — To je major Ilija Petrović, — odgovori odsečno potpukovnik Vasić. U tom trenutku, iz gomile komordžija, Arnauta, topova, pešaka i kara, krenu jedna majorska uniforma
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Prema takvu stasu Đurica je podešavao i svoje pokrete. Koračao je brzo i lako, ali je pri tom nekako odsečno izbacivao noge unapred, te mu se celo telo treslo u hodu, i time još jače isticalo njegovu neobičnu snagu i jedrinu.
— Ja ti kaza' da ne znam, a ti sad čini što god hoćeš — odgovara Đurica odsečno, gledajući pisareva konja kako češe glavu O vrljike, za koje beše privezan. Kmet opet uđe u kuću. Prođe pola časa.
— Pa... kad nije drukče, ono... neka bude tako! — prošapta Đurica zbunjeno. — Neću tako, no kaži odsečno, da znam! — Pa vidiš, valjad’, da pristajem... moram! — Dakle, sigurno? — Sigurno! — E, daj ruku!
— Zar ću i ja... na posao? — Moraćeš; nema ko drugi. Za ovaj posao trebaju mi pouzdani ljudi — odgovori Vujo odsečno, ne ostavljajući ni malo mesta za dvoumicu. — Baš bih te molio ... znaš... skoro su me petljali...
— Koliko ti treba? — prekide ga Janko odsečno. — Pet stotina dukata. — Ništa ne možemo učiniti... Ja jesam pozaimao gotovo svima Vujovim ljudima, i oni su mi
Je li tako? — Ono tako je... ali to je drugo... Badava, neće on!... — reče Pantovac odsečno, razmislivši malo. — Ne ide, sve je u njegovim rukama... bez njega mi ne možemo ni mrdnuti.
Nijesi više za njega. — Je li on što govorio s tobom? — zapita Đurica odsečno i pogleda ga pravo u oči. — Hm... je li ili nije, ti ne moraš znati.
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
Jednom je Zoran Mišić sažeto i odsečno opisao ovu pojavu: „U jeziku je udes naše poezije. Ko to nije shvatio, presudio je samom sebi.
U samome predgovoru Antologiji Mišić je izneo, odsečno i odvažno kao što je i inače umeo, sedam saznanja do kojih je došao iščitavajući domaće pesništvo u rasponu od jednog
Krakov, Stanislav - KRILA
Teška zelena kola se tresla i engleski vozari su pozdravljali odsečno kratkim bičevima. U Mikri su stovarili hranu sa brodova. Zaliv je bio pun dimnjaka i jarbola.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Dvojica su jednome previjali ruku. Drugome je sa čela curio mlaz krvi. — Idi, reci, neka svi dođu ovamo — naredi odsečno komandir. Bio je zamišljen i mračan. Takvog ga ranije nisam video. Ako su uspeli, zašto je zlovoljan.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
i nemila komponenta u svakovrsne nedolične spojeve sa ozbiljnim i kobajagi dubokomislenim, a kategorije jasne i odsečno heterogene sliva ujedno, brka i razobličuje...
Stanković, Borisav - TAŠANA
Sal ni ti još jedno kotliče daj. STANA (odsečno): Nema, i sada ste već pijani. SELjAK Pa i ludog Paraputu napojiste i naraniste, a nas, čivčije, nećete.
Ja sam dete ovoga kraja. Za mene nema Srbin i Turčin, naše i vaše... (Odsečno): A ako me vera odvaja, vera me neće odvojiti! DžAFER BEG Ti si naš.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Šta, treba i mi da skrstimo ruke i čekamo blagoslov! Ordonansi, preturajte ova kola u reku! — naredi odsečno Kosta „Turčin“. Priđe nam jedan podnarednik iz neke komore. — Teško da ćete šta učiniti...
Stanković, Borisav - KOŠTANA
Tvoja majka, Salče, pevala mi je. (Salčetu): A, Salče? SALČE (zadovoljna): Koju, gazda? TOMA (odsečno, više za sebe): Onu: bula mlada, posle svadbe, čim legla, odmah umrla.
(Besno.) Zubima ću da ga rastrzam! KOŠTANA (odsečno, neugodno): Neću! STOJAN (zabezeknut): A? KOŠTANA (odlučno, zlovoljno): Neću! Zašta, kuda da bežim?
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Prvu tezu Zogović ističe u više mahova, bez ograde i sa ogradom, protivrečeći sam sebi. Prvo presuđuje kratko i odsečno (na strani 309): „Junaštvo i junačka pjesma prelaze od feudalnih vitezova — hajducima“.
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
— završi odsečno i odlučno tetka Taska, pa se okrete još više od tetka Doke. — Mori, razbiram si ja, Taske, tvoje zborenje!