Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
⁶¹ Banović Strahinja, na primer, samo „jedanput britkom sabljom mane, / britkom sabljom i desnicom rukom, / pak dvadeset odsiječe glava“. Konj Miloša Vojinovića „po tri koplja uprijeko skače, / po četiri nebu u visine, / unapredak ni broja se ne zna..
Matavulj, Simo - USKOK
— reče knez Mrgudu, koji stavi ovnujsko pleće pred njega. — A da kome ću? Lani si mi dobro pogodio sve! Knez odsiječe s pleća veći dio mesa, pa ga stavi u opću zdjelu, pa stade najlak otkidati sitne zalogaje i stade pitati domaćina: —
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
njemu: to je bila aždaha strahovita sa dvije uši, pa juriš na njeg učini, no on potegne nož i udari je i glavu joj odsiječe, pa uši obadvije odsiječe i k sebi ih u džep ostavi, trupinu i glavu baci u vodu natrag.
strahovita sa dvije uši, pa juriš na njeg učini, no on potegne nož i udari je i glavu joj odsiječe, pa uši obadvije odsiječe i k sebi ih u džep ostavi, trupinu i glavu baci u vodu natrag.
imaš šta i viđeti: aždaha sa dvije glave, pa juriš, da ih sva tri proždere; ali on skoči i povadi nož, dočeka aždahu i odsiječe joj glave obadvije; potom odsiječe uši i sebi ih u džep ostavi, a ostalo baci u jezero.
glave, pa juriš, da ih sva tri proždere; ali on skoči i povadi nož, dočeka aždahu i odsiječe joj glave obadvije; potom odsiječe uši i sebi ih u džep ostavi, a ostalo baci u jezero. No braća za to ništa ne znaju, jer oba spavaše do bijele zore.
No najmlađi brat bude junačka srca, ne bŷdi braću svoju, nego srete aždahu pa je udari triput i sve tri joj glave odsiječe, potom odmah uši odsiječe i ostavi ih sebi u džep, a trupinu baci u jezero.
junačka srca, ne bŷdi braću svoju, nego srete aždahu pa je udari triput i sve tri joj glave odsiječe, potom odmah uši odsiječe i ostavi ih sebi u džep, a trupinu baci u jezero. Dok je on to činio, vatra se od onog velikog pljuska ugasila sasvijem.
Kad se on tako namjesti, onda carev sin trgne sablju pa ga dohvati po vratu te mu odsiječe glavu, a div pane u grad unutra; onda on reče: — E sad hajte po jedan redom da vas ja ovamo spustim.
Jedanput sin ovoga čoeka uzme sjekiru, te zmiji, koja se bila kao udomaćila i nije se od njega ni bojala, pred rupom odsiječe rep; a zmija se rasrdi te njega ujede i zada mu smrt, pa uteče u svoju rupu i prestane više izlaziti na sunce.
Kad kaluđer iziđe iz sobe, onda đak uzme sirac da odsiječe malo, a kad vidi na sircu iže, on odsiječe poveliku krišku, pa zapiše opet onako iže, kao što je i bilo.
Kad kaluđer iziđe iz sobe, onda đak uzme sirac da odsiječe malo, a kad vidi na sircu iže, on odsiječe poveliku krišku, pa zapiše opet onako iže, kao što je i bilo.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Slovo „iže“, ali sirca niže. — Zapisao kaluđer na sircu (đe se reže) „iže“ (i), da bi poznao ako đak odsiječe malo. Kad kaluđer iziđe iz sobe, đak uzme sirac da odsiječe malo, a kad vidi na sircu iže, on odsiječe poveliku
Kad kaluđer iziđe iz sobe, đak uzme sirac da odsiječe malo, a kad vidi na sircu iže, on odsiječe poveliku krišku, pa zapiše opet onako „iže“ kao što je i bilo.
Kad kaluđer iziđe iz sobe, đak uzme sirac da odsiječe malo, a kad vidi na sircu iže, on odsiječe poveliku krišku, pa zapiše opet onako „iže“ kao što je i bilo.
Jedanput sin ovoga čovjeka uzme sjekiru, te zmiji, koja se bila kao udomaćila i nije se od njega ni bojala, pred rupom odsiječe reč; a zmija se rasrdi te njega ujede i zada mu smrt, pa uteče u svoju rupu i prestane više izlaziti na sunce.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
njemu: to je bila aždaha strahovita sa dvije uši, pa juriš na njeg učini, no on potegne nož i udari je i glavu joj odsiječe, pa uši obadvije odsiječe i k sebi ih u džep ostavi, trupinu i glavu baci u vodu natrag.
strahovita sa dvije uši, pa juriš na njeg učini, no on potegne nož i udari je i glavu joj odsiječe, pa uši obadvije odsiječe i k sebi ih u džep ostavi, trupinu i glavu baci u vodu natrag.
aždaha sa dvije glave, pa juriš, da ih sva tri proždere; ali on skoči i povadi nož, dočeka aždahu i odsiječe joj glave obadvije; potom odsiječe uši i sebi ih u džep ostavi, a ostalo baci u jezero.
glave, pa juriš, da ih sva tri proždere; ali on skoči i povadi nož, dočeka aždahu i odsiječe joj glave obadvije; potom odsiječe uši i sebi ih u džep ostavi, a ostalo baci u jezero. No braća za to ništa ne znaju, jer oba spavaše do bijele zore.
No najmlađi brat bude junačka srca, ne budi braću svoju, nego srete aždahu pa je udari triput i sve tri joj glave odsiječe, potom odmah uši odsiječe i ostavi ih sebi u džep, a trupinu baci u jezero.
junačka srca, ne budi braću svoju, nego srete aždahu pa je udari triput i sve tri joj glave odsiječe, potom odmah uši odsiječe i ostavi ih sebi u džep, a trupinu baci u jezero. Dok je on to činio, vatra se od onog velikog pljuska ugasila sasvijem.
Kad se on tako namjesti, onda carev sin trgne sablju pa ga dohvati po vratu te mu odsiječe glavu, a div pane u grad unutra, onda on reče: „E sad hajte po jedan redom da vas ja ovamo spuštim.
vojnik da ovaj bjega, naturi se za njim te ovđe te onđe da ga posiječe, dok ga stigne pa ne pogodi po vratu, već mu odsiječe sabljom temenjaču | i ugleda mu se mozak. Kad ovo vidi drugi vojnik a on poviče: „O joj!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
njemu: to je bila aždaha strahovita sa dvije uši, pa juriš na njega učini, no on potegne nož i udari je i glavu joj odsiječe, pa uši obadvije odsiječe i k sebi ih u džep ostavi, trupinu i glavu baci u vodu natrag.
strahovita sa dvije uši, pa juriš na njega učini, no on potegne nož i udari je i glavu joj odsiječe, pa uši obadvije odsiječe i k sebi ih u džep ostavi, trupinu i glavu baci u vodu natrag.
Aždaha sa dvije glave, pa juriš da ih sva tri proždere; ali on skoči i povadi nož, dočeka aždahu i odsiječe joj glave obadvije; potom odsiječe uši i sebi ih u džep ostavi, a ostalo baci u jezero.
glave, pa juriš da ih sva tri proždere; ali on skoči i povadi nož, dočeka aždahu i odsiječe joj glave obadvije; potom odsiječe uši i sebi ih u džep ostavi, a ostalo baci u jezero. No braća za to ništa ne znaju, jer oba spavaše do bijele zore.
No najmlađi brat bude junačka srca, ne budi braću svoju, nego srete aždahu pa je udari triput i sve tri joj glave odsiječe, potom odmah uši odsiječe i ostavi ih sebi u džep, a trupinu baci u jezero.
junačka srca, ne budi braću svoju, nego srete aždahu pa je udari triput i sve tri joj glave odsiječe, potom odmah uši odsiječe i ostavi ih sebi u džep, a trupinu baci u jezero. Dok je on to činio, vatra se od onog velikog pljuska ugasila sasvijem.
Kad se on tako namjesti, onda carev sin trgne sablju pa ga dohvati po vratu te mu odsiječe glavu, a div pane u grad unutra. Onda on reče: — E sad hajte po jedan redom da vas ja ovamo spuštim.
Sluga ne budi lijen, no crnosapčinu iza pasa pa aždahu klep: odjednom joj odsiječe glavu. On uze glavu, a trupina se svali u jezero. Sjutradan krenuše otalen i dođoše u onaj grad gdje su naumili.
Jedanput sin ovoga čoeka uzme sjekiru, te zmiji, koja se bila kao udomaćila i nije se od njega ni bojala, pred rupom odsiječe rep; a zmija se rasrdi te njega ujede i zada mu smrt, pa uteče u svoju rupu i prestane više izlaziti na sunce.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
A u boju on je bio onaj „dobar junak“ „što jedanput britkom sabljom mane, britkom sabljom i desnicom rukom, pak dvadeset odsiječe glava“. Kakav zamah i otkos!
Pusti koplje Miloš Vojinović, te prikova bijelo Latinče, prikova ga za leđanska vrata, pak mu rusu odsiječe glavu, kulašu je baci u zobnicu; pa uvati njegova dorata, odvede ga caru čestitome: „Eto, care, zatočnika glave!
ga lako udario, iz bojna ga sedla izbacio; pak poteže koplje ubojito, pribode ga u zelenu travu, pak mu sve tri odsiječe glave, kulašu ih baci u zobnicu.
JUNAKA „Koji ono dobar junak bješe što jedanput britkom sabljom mane, britkom sabljom i desnicom rukom, pak dvadeset odsiječe glava?“ „Ono jeste Banović Strahinja.
“ Al' se Turčin ostanuti neće, već uvati levi skut dolame; Marko trže nože od pojasa, te i leva odsiječe skuta: „Idi, bedo, da te bog ubije!
se i dva i tri puta, sav se čardak iz temelja trese; pa poteže sablju zarđalu, manu sabljom zdesna nalijevo, te on Mini odsiječe glavu, pa povika iz grla bijela: „Sad naval'te, moja argatijo! Nema vama Mine od Kostura!
Pade Marku na um topuzina, pak zaljulja pokraj sebe njome, stiž' Arapa među pleći žive; Arap pade, a Marko dopade, odsiječe od Arapa glavu, i uvati tanku bedeviju.
“ Pa on Musi odsiječe glavu i baci je Šarcu u zobnicu, odnese je bijelu Stambolu. Kad je baci pred cara čestitog, car je od strâ na noge
okupi Murata vezira: pobjegoše po polju delije, kao vrapci od kopca po trnju; stiže Marko Murata vezira i rusu mu odsiječe glavu, a od mladih dvanaest delija on načini dvadest i četiri...
Tad se vrati vojvoda Prijezda, pa za sobom zatvori kapiju, pa potrže sablju navaliju, ždralu konju odsiječe glavu: „Jao ždrale, moje dobro drago! Ta neka te turski car ne jaše!
stiže ga bolani Dojčine, pa poteže koplje ubojito, prikova ga Solunu za vrata; pa povadi sablju alamanku, te Arapu odsiječe glavu, pa na sablji glavu dohitio, Arapove oči izvadio; oči zavi u tanka jagluka, baci glavu u zelenu travu.
“ On iziđe pred svoga duđana; manu sabljom bolani Dojčine, nalbantinu odsiječe glavu, pa na sablji glavu dohitio, izvadio oči nalbantinu; oči zavi u jagluka tanka, glavu baci na