Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Jelica i da je htela nije mogla ništa reći od silnog jecanja. Ali kad suze odneše bol, pošto oduminu onaj silni nastup, ona se podiže pa, držeći glavu na grudima a ruku u nedrima majčinim, poče tiho šaputati: — Dojo!
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Gospa Nola poče dremati. Bol zbilja oduminu. Htela je još nešto reći, nešto prijatno i lepo obećati Švabi, ali ju je savlađivao san, brzo, neodoljivošću onih
To su bili, i još uvek su, eto i tu, pred sirotištem, njihovi srećni trenutci: kad oduminu bolovi u zglobovima Mirkovim, kad nesvest ponese, pa opet ostavi čoveka na miru.