Upotreba reči odumio u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Danju uspavljuje zujanje čela. A noću miris bagrenja! Odumio je, kaže, što je bio naumio – da se tuži. Dobiće, za sekundmajora, sasvim sigurno.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

A da nije toga, neka đavo nosi nju i njenu poganu krv!... — Govori ti što hoćeš, kad si odumio! Ja ne znam ništa, — opet se javi žena. —Muči!...

Ćipiko, Ivo - Pauci

baruta, da pucnjavom proslavi Božić, i zdravih jabuka, da njima daruje koju lepu djevojku na kojoj mu u kolu oko zapne. Odumio je ovoga Božića povesti iz kola prvu koja mu se svidi. A nekako dosada bio je teške sreće.

I sve to nije dosta ... Odumio da odsječe glavu meni i mojima! Ali to bi bilo prerano! — reče za se, ustavivši se u hodu. — Prerano, da!..

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti