Upotreba reči odupiru u književnim delima


Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Takav je slučaj bio sa Južnim Slovenima koji su na geografskom položaju, najopasnijem što može biti gde su imali da se odupiru turskom nadiranju s jedne i nemačkom i madžarskom s druge strane.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Bičevi zaošinuše. Neko jauknu... Konji izdužili vratove, očajno se odupiru, a vozari polegali i biju mamuzama, da već i krv curi iz konjskih trbuha.

Jezivo odjekuju pucnji u mračnoj noći. Kretosmo dalje bez predaha. Stenju vojnici, odupiru ramenima o topove, dok konji brekću pod teškim teretom i jedva izvukoše oruđa na jedan ćuvik.

Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE

ako ne potisnu, oni razdrobljavaju tu prepreku, ostavljajući mestimice pojedine manje oblasti tih hladnih voda koje im se odupiru, kao stene koje se odupiru morskom prilivu.

tu prepreku, ostavljajući mestimice pojedine manje oblasti tih hladnih voda koje im se odupiru, kao stene koje se odupiru morskom prilivu.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Vočići iskolačili oči i podavili grbine, a kola krckaju pod teretom. — Ajd ojs! Stoka malaksala. Ljudi odupiru leđima. Batine pljašte. Ni ime božje se ne štedi. Negde puče revolver... Točak se slomi. — Bacaj, bacaj...

Vojnici silaze na kolenima, da ih izvedu. Konji su već za strašeni, izdužuju samo vratove, a nogama se odupiru... Neki džakovi lete niz padinu. Opet vojnik, ali je umeo da sedne i savije noge, te kao da se namerno kliza.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti