Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Kikindi: Đorđije Radak, odvjetnik; — u Dubrovniku: Lazar Lučić, trgovac; — u Erdeviku: Aksentije Janković, trgovac; — u 3agrebu: Petar Korać, oficijal
Mirilov, učitelj i aktuar; — u Srpskom Itebeju: Miša Panić, bilježnik; — u Spljetu: Kosto Vojnović, odvjetnik; — u Senti: Teodor pl. Branovački, srpski učitelj; — u Staroj Palanki: Petar Savić, učitelj II.
Branovački, srpski učitelj; — u Staroj Palanki: Petar Savić, učitelj II. razreda; — u Subotici: Đuro Manojlović, odvjetnik, i Božidar Vuić, c. k. poštar; — u Temišvaru: dr. Branko Stefanović; — u Trebinju: Vuk Vrčević, c. k. kozularni agent.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
93, str. 112. — U knjizi Uѕpomene pa ѕtarі Brod, zabilježio oko godіne 1838. I. A. Brlić, bivši građanin i odvjetnik u Brodu. Đakovo 1888, knjiga IV, 13—4, I.
Ćipiko, Ivo - Pauci
—Ne znam... vidjećeš, — i nasmija se, pa požuri da prvi u sud uđe. Na raspravu došao odvjetnik iz grada. Pođe u čitaonicu da popije kavu i pozdravi koga znanca. Ali, ne našavši nikoga, pogleda na sat i pođe u sud.
Poslužnik prizovnu stranke. Vojkan, ugledavši odvjetnika, zbuni se, pomisli: — „Zaludu je svaka odbrana; kad je odvjetnik tu, ne vrijede najbolji razlozi. Zar će radi mene sudac njemu ištetiti hatora? A, da, vrana vrani ne kopa očiju!
—Dao bih ti bio i one dvije... —Vidite: sam veli, dao bih ti bio... Da si dao, ne bih te tužio!. ... Odvjetnik, kao šaleći se, govori sa sucem, a uneke prevrnu, pa mu kaza nekoliko besjeda na italijanskom jeziku. Vojkan protrne.
—Čekaj, čovječe, — odgovori odvjetnik platiće... —Znam ja njega, s prvom čašom vina zaboraviće... Činite vi, nećete se prevariti!
zaboravite — preporuči — da u molbi navedete da rubač porubano odmah sobom povede, jer drukčije s njime nigda kraju... Odvjetnik izvrši svoju prema Petrovoj želji, pa usred poljskih poslova dođe u selo rubač, s navaljenom na glavi carskom kapom do
— Skuhaćemo se! veli Petrov odvjetnik Pilić starome znancu gazda—Jovu, koji čitaše novine, i pozdravi se s njime. — Ima neko vrijeme te vas češće vidimo ...
Sramota! — ljuti se gazda. —Sramota, razumije se... Potpisali smo neki dan protest u ime cijeloga naroda, — priča odvjetnik. —Poslaćemo ga svim općinama. Doći će i na vas. — Kakova sramota? — umiješa se u razgovor Ilijv odvjetnik.
—Poslaćemo ga svim općinama. Doći će i na vas. — Kakova sramota? — umiješa se u razgovor Ilijv odvjetnik. — Oni idu za svojim ciljem, a taj je očit: hoće da pomađare sve što nije mađarsko, pa da tako stvore jednu veliku
Moral treba da caruje nada svim i svugdje... — Moral? — prekida ga Ilijin odvjetnik. — Jedna lijepa riječ! —Moral, dakako, moj dragi doktore, — potvrdi sazda Jovo i posegne za novinama.
Kukavice smo! —Pustimo politiku, — prekide Petrov odvjetnik, učinimo partiju preferansa! Bilo bi i vrijeme, — opazi jedan od igrača s drugoga stola, — ali prijatelj Jovo ima
Pusti besposlice!... ... Sjutradan u devet sati raspravlja se u Ilijinoj parbi pred sudom. Odvjetnik Petrov pristade, pošto su ispitani Ilijini svjedoci, da je krava Ilijina, te je sud njemu i dosudi, a troškove svali na
Pođe k drugome, siguran, ide s novcem. Ponio je preko trideset talijera što je za prodata vola uhvatio. Ali drugi odvjetnik zatraži mnogo više — koliko tri vola vrijede, i ne htjede da počeka za ostalo, već hoće sav novac unaprijed da mu