Upotreba reči odvrnuo u književnim delima


Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Sad opet nastade kratka počivka, te se još jednom obrediše rakijom. Ali zaludu bješe serdar odvrnuo juriš sa Cuce. Medik, paprika ljuta, ustrijemi se prvo da mu se sveti. „Danu, pričaj još što o Crmničanima, čoče!

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

A on bi se samo odvrnuo od nas i odgegao razjađen uz brijeg, rešetajući glavom. Što je dosta rijetko kod djece, znao je i šutjeti.

Pogledao me sa začuđenjem i, rekao bih, s mrvicom razočaranja, te odvrnuo glavu uz mali neuvjereni osmijeh.. — E, Ive, Ive! Tužni sretniče, uvijek si ostao isti!... — To mi često kažu, oče.

Zvučalo je kao da kaže: pa što onda? — A vi? — nadodao je odmah zatim, kao neku retorziju. I odvrnuo je glavu ne čekajući odgovora. Očevidno, nije ga zanimao; to je upitao tek onako, da budemo kvit. — Čovjek.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Ti si svoje lice od nas odvrnuo, mi u sramoti ostasmo. Ama primiri se, Gospodi, i zaustegni napre od nas naš nalep da i mi odahnemo.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti