Radičević, Branko - PESME
brate, pogledao, Sve si divno videti mogao, I najmanje kâno i najveće, Stenu, lipu i travu i cveće, — Cveće krasno odzada i spreda, Ja te bogme onda nesam gledâ, Ka zapadu oko mi se ote Pa pogleda njegove krasote, Glednu tamo reku tu
Ona Talu srce je ponela, Al' ga neće evo moma bela, Njeno sunce ostalo odzada. „Puštaj, puštaj!“ viče moma mlada. Ali Tale žuri svog dorina, A gone ga tri mlada Srbina; Oni vide momu u junaka,
Ja sluša pun umilja. — Al' čuj Od lagani ka meni odzada. Ja se obazre — Bože moj, devojka, Nikad lepšu ne odoji dojka!