Upotreba reči odzvoni u književnim delima


Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Neko mora zvoniti, pa što da ne zvoni on, kad ima još snage!... Odneše pop-Kostu. Marko mu odzvoni poslednji oproštaj ...

Vrati se kući i poruči Marku da odzvoni. Kad se sutra dan Marko, po jutrenju, založio hlebom i počeo nešto po baštici da čeprlja dadoše mu znak sa zvonare da

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Iz skule opet bi se Bakonja javio svome vrau da vidi treba li mu što, pa bi otišao da odzvoni časove. Iz crkve bi sa ostalijem drugovima pratio fratre u ručaonicu, te posluživao.

malo na trijemu, pa zakuca na gvardijanova vrata da primi ključ od dvorišta, pa kroza vjetruštinu stiže pred crkvu i odzvoni budionicu, dva puta dulje no obično, kao na prvi dan velikoga posta.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

— Bih, što god hoćete, — odgovori mali. — Dobro dakle, — reče pop — hajde u crkvu pa odzvoni večernju, jer mi nema šikutora kod kuće. Mali odmah iziđe i otide u crkvu.

Mrtvi se stropošta na zemlju, i mali uzme pa odzvoni, i onda se vrati k popu. Kad dođe tamo, pita ga pop: — Jesi li odzvonio? — Jesam, — reče on. — A nijesi ništa vidio?

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

— šaputali bi kada bi starac došao u selo. A dolazio je, tačniji od zvezde, uvek u isto vreme da odzvoni večernje i jutrenje, ne tražeći nikakve nadoknade za svoju službu.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti