Ćipiko, Ivo - Pripovetke
ne posuriše nad njima i najviši visovi i sve se zaodjenu surom svjetlošću, koja je obavila i njihove tugaljive prilike i ogladnjelu stoku, i izjednačila ih u boji s tvrdim, surim stijenama. Otac razmišlja što će od svojih i od sebe.
Gleda puste njive, obrađena polja, i sjeća se truda i znoja dok ga je obradio; i gleda pred sobom ogladnjelu stoku što na goleti skapava — nema čega da , se maši.. .i smrče mu se u duši.
Ćipiko, Ivo - Pauci
A ispavan, čio, svoje planine i strastvene Maše. — Lijepo ti je zamorenu opočinuti, ogladnjelu najesti se, ozeblu ogrejati se... a željnu ljubiti...