Upotreba reči ogorčeno u književnim delima


Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

Umakao sigurnoj smrti, uveren da novim opasnostima nema kraja, Hristić je odlučno i ogorčeno odbacio pomisao da se vrati u bateriju. Kuća — bila je njegova jedina, bolna i rajska misao.

I u tom užasnom naprezanju on je izgledao prosto unakažen: oči mu se širile i krivile nekako svirepo, potajnički i ogorčeno; nos mrdao, žile nabrekle, čelo mrštilo, a poluotvorena vlažna usta blesavo zjapila, gornja usna grčila i podrhtavala,

A posle pronalazač naglašava kako razgovor smatra za svršen, ali ga ipak produžuje i jede svoju salamu nekako ogorčeno i osvetnički, sa licem strašno svirepim. Žena s detetom bila u Beogradu kod lekara, ali nikakve vajde.

Afrika

On uze na stranu jednoga crnca kraljevog i govoraše mu ogorčeno i rasrđeno, spominjući u nekoliko mahova kraljevo ime. Zatim je nastav io razgovor sa mnom, kiselo duhovit i nasmejan.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Plakala bi, kad bi Varvara polazila. Mati ih je posmatrala, začuđeno, i ogorčeno. Trifunova žena nije volela ni ženu Đurđevu, Anu.

kako pukoše dva pištolja – to jest dva bela oblačka, a ču odjek pucnja, i vide i husare, kako se vrte u gomili, koja je, ogorčeno, urlikala. Preneražen, Pavle je hteo da viče, ali beše zanemeo. Osvrte se, ali Petar i Đurđe behu nestali.

Ne valja to! Treba živeti onako kako Hungari žive. Veselo. A ne kao Serbi, ogorčeno! Isakovič se praštao, od sekund‑sekretara, sa izrazom dosade na licu, kao što se i od Kajzerlinga praštao.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Neki se prekrstiše i zabezeknuše, dok su drugi, izvadivši lule iz zuba, pljuckali ogorčeno, duboko uvereni da je to neka prevara. Behu se opili od vazduha.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

familijarno, zvali svoga komandira), a ovaj, čujući da predlažu pomoć bjeguncima, samo pomodri u licu i razdera se ogorčeno i preko potrebe glasno, kao da sam sebe zaglušuje: — E, vi tamo, kreći već jednom, što ste se ududučili ko turski

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

A onaj se jedva diže da se pozdravimo. „Otkuda ti?“ — veli mi. — „Šta radi Bata?“ — A, ’oće jest! — dodaje ogorčeno komandir, nervozno čupka hleb, i valja male loptice. — Kako si ti? — pitam je ja. — Ti stiže, stiže?

Treba da znaš, ja volim Batu i ja sam htela jutros da dođem, ali nisam znala put.“ — Ja, nije znala put! — veli ogorčeno komandir. — A malo smo puta šetali. Uostalom, sad mi ne treba! — on baci čačkalicu iz usta i diže se od stola.

Ćosić, Dobrica - KORENI

— I ovu vojsku Vodiš na narod! Sram te bilo! Zato li vas mi hranimo i odevamo — ogorčeno reče Aćim. — Ne laj! Narediću paljbu — oficir lako skoči s konja, stade pred Aćima, uperi pištolj i jetko upita: — Ti si

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Kad god sam se u životu ogorčeno pravdao, to je uvijek bilo više iz temperamenta nego iz čvrstoće uvjerenja; i kad to kažem, čini mi se da ističem nešto

Tjednik je izvještavao o ponovnom procesu u kome su se dvije žene ogorčeno otimale oko čovjeka koji je izgubio najprije pamćenje, pa zatim sama sebe.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

je u svojoj besprekorno skladnoj putopisnoj prozi znatno unapredio i na viši stepen digao sintaksičku veštinu kod nas, ogorčeno suprotstavio 20-ih godina potpuno suprotnome razvoju koji je tih godina bio uzeo maha.

Petrović, Rastko - AFRIKA

On uze na stranu jednoga crnca kraljevog i govoraše mu ogorčeno i rasrđeno, spominjući u nekoliko mahova kraljevo ime. Zatim je nastav io razgovor sa mnom, kiselo duhovit i nasmejan.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

— To je maroderstvo! — veli ogorčeno potpu kovnik Petar. — Ama to je blago rečeno... To je „šinteraj“, gospodine potpukovniče!

o pročitanim knjigama, o slobodi naroda, o nacionalnoj misiji Srbije, o ljubavi, onakvoj kako smo je mi shvatali i ogorčeno smo napadali toga velikog razbijača svih životnih iluzija!... Zaista, bili smo poneseni dečačkim idealizmom.

Petrović, Rastko - PESME

i na sto (po kome je nemoguće nalaktiti se i, vrlo malo namrgođen, odmoriti se u ćutanju) udariti ogorčeno pesnicom - dok pljuvačka klizi niz usta - viknuti: Da, ja se zovem baš tako!

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Sve uzalud. Stric otvara oči, a novi učitelj, stoji li stoji, i mršti obrve. Dječak ogorčeno pljucne. — Phi, baš su mi i to neki kićeni sveci!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti