Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
Dok jednog dana nje nema kući: deset, jedanajest, dvanaest, — Ju, ju, ju — svanu lepo, a nje nema. Kuku meni ojađenoj! Pojurim kao luda, idem tamo amo, otvaram vrata i zatvaram ih, gledam na prozor, ne znam ni sama šta radim i gde mi je
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
— Pa uj'o je za... oh opraštaj, gospodine. — Za šta, brate, uj'o? — Za... Za sisu... kuku meni ojađenoj. — Ama ništa drugo. — Pa eto uj'o za sisu. — Pa je l' se nosio kao oficir?
A ja imam svoju nadu. je onaj osmejak. Samo kad sam živ, sve ću drugo lako“ — tako je zaista nešto progovorilo u ojađenoj ovoj duši. I dok se kapetan Đorić napreže da povrati vlast nad mislima, paviljon uveliko spava, diše: — Hhhhh... pff..