Stanković, Borisav - KOŠTANA
Ona se još ne budi. Svekrva stoji pred vratima, budi je i tužno poje: O jansana a’nn đeldi Ojan, ojan, maz.* (Salčetu, pokazujući na Koštanu): Zna li ona tu pesmu? Naučila si je?
Ona se još ne budi. Svekrva stoji pred vratima, budi je i tužno poje: O jansana a’nn đeldi Ojan, ojan, maz.* (Salčetu, pokazujući na Koštanu): Zna li ona tu pesmu? Naučila si je? SALČE (zaradovana): Zna, hadži, zna.
I otac joj već dolazi. Svekrva plače, budi je i tužno poje: Utansana baba đeldi Ojan, ojan, maz!** Tatko ti dođe, zasrami se, more! A ona mrtva i čista. Muška je ruka ne pomilovala, ni usta celivala.
I otac joj već dolazi. Svekrva plače, budi je i tužno poje: Utansana baba đeldi Ojan, ojan, maz!** Tatko ti dođe, zasrami se, more! A ona mrtva i čista. Muška je ruka ne pomilovala, ni usta celivala.