Sremac, Stevan - PROZA
Izgledao je u tom trenutku kao kakva statua, kakav spomenik junaka nekog, onako od tuča saliven. Jovan okide. Ja strašno li je zapraštio stari kremenjak, jedina zaostavština od dede po materi! — Pali, komšija!
Radičević, Branko - PESME
Kuda, pašo, kuda li zabrava? Vidiš, ludi, e ti s' njija glava! Planu Bajko, pa desnicom manu, Desnu ruku okide Limanu.
Jer već turska nad glavom mu planu, Pa se kucnu s Talom dva-tri puta, Al' je Tale prisojkinja ljuta: Vešto manu, okide mu glavu, Obori je u zelenu travu, To učini, dorina obode, Pa s Ajkunom unapredak ode.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Ali naš zadatak još nije bio izvršen... Pomoćnik tempirača iskoči iz zaklona, ubaci u cev jednu razornu, nišandžija okide, blesak od topa sevnu u onoj tami... I još jednom... — U zaklon!
zemlja leti na sve strane, naš top opali i granata suknu kroz dim i prašinu... Neko jauče kod trećeg topa... Nišandžija okide... još jednom, i ljudi se sjuriše u zaklon. Oči su im gorele, a lice potamnelo.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Videći da onaj motri samo na Ljubišu, Radonja se ispravi, položi oko po pušci i okide. Grunu puška, a onaj se trže i okrete svoju pušku na nas.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Zlikovac pade, ali istoga trenutka Radovan okide pušku i Đorđe se zanjiha, povede se u stranu i preturi se... — Tajo!.. kuku, tajo! ... — vrisnu dete i potrča k ocu.
Jedva se seti revolvera... Istrže ga iza pasa, nasloni cev na čelo starčevo i okide... Tresnu pucanj, a ruke, kojima se Vujo branjaše, klonuše...
se saže uz duvar ispod prozora, podiže ruku sa revolverom i okrete cev tako, da gađa one pod prozorom pravo u teme, pa okide... Puče revolver, ali za njom suknu vatra na prozor, više same njegove glave, i zagrme drugi jači pucanj...
— Predaj se, ne gini ludo! — viknu neko sa drugoga prozora. Đurica okrete revolver i na taj prozor, pa okide... Zagroktaše puške na oba prozora, kuršumi preleću preko njegove glave, udaraju u zid i okrune malo zemlje, koja se
Nijedne misli ne beše u glavi... samo se nešto crni tamo pred nišanom... Okide!... Vatra prsnu pred očima... za njom dim... one slike nestade...
glava se zaturi... zateže se konopac o kocu... Mitar dotrča do koca, nadnese se nad raku i okide pušku... Glava se Đuričina iskrete, bela kao hartija, a jedno oko prevrte se, strašno, neobično.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Drugi Bugarin, pogođen metkom, pade ali i onako ranjen, upravi pušku na moga kaplara i okide... „Ah!“ — izusti kaplar i ispusti pušku. Toga Bugarina dotukoše kundacima. Razležu se povici: „Udri ga!“...
Vojnici su se smejali. — Danas mi obori naslonjenu pušku. Srećom ne okide — diraju ga. Onaj obori glavu i smeška se postiđen. Komandir ga potapša po ramenu i reče: — Ti ostani za drugu grupu.