Radičević, Branko - PESME
Oni vide jade pred sobome: Dim se digâ ka nebu vedrome Sa svi strana sa ravne zelene, Ta šumama divno okićene; Onde selo, tu gori palanka, — Ala, brate, žalosna uranka!
Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
Na svečano okićene ulice slila se oduševljena reka Beograđana... Ali, bilo ih je i koji su morali da rade! To su radnici beogradske
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
Na njemu je zelena dolama, Izvezena od suvoga zlata. Na glavi mu kalpak i čelenka, Na čelenki devet perjanica, Okićene dragijem kamenjem.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Pogledaš li u grozne vinograde, okićene crnim, ka' smola, ili žutim, ka' ćilibar, grožđem, punim medenog soka — melema za umorne, malaksale grudi...
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
Jednako se gledalo da se živi što tiše, lepše i u što većem izobilju: da su sobe jednako okićene i što toplije, ututkani je, nameštene; da po kući, po dvorištu šušte meke ženske haline; da se viđaju lica bela,
Oko nje ostale sobe, takođe nameštene, okićene peškirima i darovima što je ona donela... Dole, u dvorištu, bije šedrvan, njegovi mlazevi, kaplje vode prema svetlosti
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Sunce beše davno izgrejalo, te se pod njegovim zracima prelivahu i blistahu polja i njive, okićene rosnim kapljicama, koje se po brežuljcima već stapahu i isparavahu.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Žižica ispod oka gleda na okićene prozore, gazi po očišćenu putu gdje litija stupa, pa mu srce raste, veseli se što ga je mali puk poslušao i sve to
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Oko nje ostale sobe, takođe nameštene, okićene peškirima i darovima što je ona donela . . . Dole, u dvorištu, bije šedrvan, njegovi mlazevi, kaplje vode prema
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
U Leskovačkoj Moravi, na primer, žene rano na Đurđevdan prave vrbove krstiće i — zavezane crvenim koncem i okićene bosiljkom — stavljaju ih u ambar, bunar, kuću, vinograd (SEZ, 70, 1958, 383), a u Sretečkoj župi krst od vrbe je
Ćipiko, Ivo - Pauci
Harambaša predvodi rondare okićene zastavama, a kapetan kućne starješine. Biskup se ukaza i blagosilja. Sa ceste pješači do crkve i vrcem u nju ulazi, za
u modričasto zelenim bojama, od pšenične jarke do tamnije ražene; i polje prostrlo se kao more, po njemu razbacane okićene glavice, a po dnu njega cvijetne livade, nad kojima straže poređani jablanovi; pored njih rijeka leti ne huče, već
Iz kuhinje išlo se u blagovaonicu, na čelu koje je ispred slike blažene djevice, okićene išaranom hartijom, tinjao žižak. — A di je Pavle? — upita za slugu gospodar. — Bija je sad ovde, — odgovori najamnica.