Radičević, Branko - PESME
Vedro nebo na visoko, Ravno polje na široko, A na polju dva okola, Sredom gledni sina gola, Tatarin je — vatra živa — Preti mačem pa doziva: „Oj Ugrine, kurvo, amo, Amo da se
A ja zasad još ću eto 'vako. Nojca ode, a beli se zora, I beli se čador do čadora; Dva okola jedan prema drugom Pružila se onom ravnom dugom, Dugom, brate, dugom i širokom, Jedva bi je premerio okom.
“... Ode nojca, bela zora zori, A bele se po polju čadori, A serašćer kroz okola svoga Ukraj gore vidi još jednoga: „Bre aferim, crni kaurine! Evo meni tebe sred ravnine...
Samo nečeg nema za Srbina, Ta onoga crvenoga vina. Sred okola gle pusta čadora, Ta srpskoga najveća zlotvora, Serašćera Arslan-Sulejmana; Povrviše Srbi sa svi strana.
Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA
po reč pa ih još i birati I sam po sebi bolno gmizati I onoj svojoj zmiji svirati Zar sad baš u taj mrak iz okola Izviti glas svoj poput sokola Pa kao kiša za njim levati Zar sad baš kad i evo svitanja Dizati glavu punu pitanja Nemeti
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Ama kako će Marija podneti oganj tvoga božastva? Tvoji prestoli na kojih no sediš plamteći iz okola žegu sa svojom zrakom paleći i tebe li može podneti plašljiva devojka?