Upotreba reči okom u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

“ „Lepo, džanum... A da niste rod?...“ Pitao ga je arhimandrit, jednako svojim žmirkavim okom mereći moga pobratima. Baš mu se iz pogleda videlo da se premišlja kako i na koji način da ga bolje oglobi.

Obradović, Dositej - BASNE

| 50 Jelen Jelen đorav pridomisli se pásti pokraj mora, zdravim okom na suvo okrenut, od strane morske ne bojeći se ništa. Po slučaju prolazeći tuda ribari, ustrele ga.

Upazi ga slavuj, prestane pojati, i kad s jednim kad s drugim okom načne ga smatrati. „Zašt ne poješ?” — reče mu paun. „Što me tako gledaš?

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

nego ima i psoglava, glave pseće a dole telo čovečje; ima i divljih; ima ih do pola čovek od pola konj; ima ih s jednim okom na čelu, kolik tanjir velikim. I još mnogo im napriča koješta, a sve je, veli, on to čitao u nekim starim knjigama.

— Bež'te, ljudi, izginućemo! — viknu neko od družine Živanove. I dok bi čovek okom trenuo, na brdu gore ostade sam Živan. Ostaviše ga njegovi. On zastade malo, pa doviknu: — A neka te, kume, neka!

3eljov laje, rekao bi zemlju grize. Boško naviknu na domaćicu i ostalu čeljad da dočekaju goste. Dok bi okom trenuo, behu oba konja privezana iza novog vajata za šljivu.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— A ako te budu naterali? — reče Stanko i upilji u nju. — Mene ne može niko naterati! — reče ona i sevnu okom. — Ako sam teška rodu, onda... — Onda? — Onda ću kidisati sama sebi!... I što će mi život!...

— Raspnite me! — reče i raširi ruke. — Raspnite me! I preseče okom... Strašan pogled senu ispod sedih veđa... Narod zastade... — Raspnite me! — grmeo je on. — Sram vas bilo sede kose!

A pomrčina kao testo. Da mi je ko opalio šamar, ne bih mu se mogao odužiti!... Ne vidi se prst pred okom!... — Hoćeš duhana? Turčin je pitao više običaja radi, jer je znao da Marinko svakad hoće duvana.

— dreknu on i zamahnu binjedžijskom, trostrukom kandžijom, te je ošinu. Planu baba kao vatra, sevnu okom, prilete Turčinu, pa onim drvenim tučkom što je beli luk maločas njime tucala — raspali Turčina posred temena...

sve!... Ko je tebi natrunio, i meni je!... Hoćeš da se zbratimimo?... Pa ga gledaše okom punim suze i sjaja. — Bratstvo primam, ali osveta je moja! — reče Stanko, pošto ga je neko vreme netrenimice gledao.

I gle! Više nije zraka nego opet čovek. Na oči mu se stade navlačiti magla. I on kao htede okom prodreti kroz tu maglu, ali ona postajaše sve gušća i gušća... I zamota starine i zakloni ih od pogleda njegova.

Pa kad oni mogu poverovati da je njegova kuća lopovska kuća — onda neka tako bude!... I Stanko sevnu okom. I Katić, i Nogić, i Zeka videše nešto ledeno u tome pogledu. — Ali... — poče Katić.

I zar je preča tvoja reč od očeve, a?... I kome si dala reč?... Lopovu!... I to... Jelica senu okom. Od pogleda njenog zadrhta srce majčino. — On nije lopov! — Ali je hajduk! — Morao je!...

— Stoj! — reče mu Zeka. — Ne pucaj na sveštenika! Stanko ih preseče okom. — Šta ćete vi? — upita ih on. Pitanje beše oštro, pogled još oštriji... Oni ušeprtljiše — Pa, eto... dođosmo...

O, ne dao mi moj bog! — A... to mora biti. Ivan senu okom. — Nikad! — reče on. — Ali ja velim: to će biti! — Ne mogu! — Moći ćeš, moći! Za ljubav svoga djeteta otac može!...

Posle pola sahata kmet Jova beše pred Turčinom. Ozbiljan, miran, stojao je on kao kakav svetitelj. Kruška je sekao okom. — A je li ti? — Čujem, efendija. — Šta se to radi po Crnoj Bari?... — Šta, efendija? — Lijepo, bogami!

Sad što je malo zgrešio... šta ćeš?... I sveti su grešili... Aleksa senu okom. — On nije grešio! — reče oštro. — Jeste! — reče Marinko. — Lažeš!... Ama krivo sedi, a pravo govori!...

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Učitelj se nasmija. Onako: jednim krajem usta i jednim okom. Pogleda kovača još jedanput, ne reče mu ništa. Samo se savi u struku i ode dalje.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Ah, čega ti tu sve nije bilo! Jedan spahiluk, jedno bogatstvo, pa ne znaš gde pre da se zaustaviš okom i pogledom! Domaćin i gost se zaustaviše na avlijskim vratima pa se nešto razgovaraju.

Oboje behu protivni njenim simpatijama Šaci, i sastanci prestadoše, jer se na Julu oštrim okom motrilo kao na svakog krivca. Zato je i zavolela samoću. U samoći je kol’ko tol’ko utehe nalazila.

svima pravilima, a domaćin ga struže kresačkom kojom se leti kreše trava po baštenskim stazama, a u isto vreme bodrim okom pazi da ko od oblaporne kućne čeljadi, ili iz komšiluka ko, ne odseče kradom svinčetu oprljeno uho ili rep, jer to i

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

Kad se uporedo šeću, protivnost boje krasotu im uvećava. Obadve jedre, živahne; crnpurasta i đavolasta Mica jednim okom tri jurata poseče, a Alka nežna, bela, kao „penorodna” Venera. Može li biti da se takve devojke svakom ne dopadaju?

To su posle gledali i sudije, i prokatori, i fiškal, ko slobodnim okom, ko na naočare, da vide to interesantno parče što će tako skupo stati. Kakvo mironosno parče!

Afrika

Dosta je da im samo nekoliko minuti bude izloženo teme ili vrat, da se golim okom gleda u njin odbles i prelamanje na vodi.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Engelshofen se beše naselio u tvrđavi, iznad vojnih tamnica, otkuda je mogao, i golim okom, da vidi ulaz i izlaz pukova, i straže pred kapijama.

Nego, se boji tog jednookog čoveka, koji tako strašno gleda. Njoj se čini da ima oko i ispod one krpe, pa je i tim okom vidi.

Sa dobrim okom, husar je usamljen strelac. Sa dobrim oružjem, i školom, kao grad, koji žito obori. Nije čovek sve. Dobar strelac, ako

Ditetina je to. Nikad neće zaboraviti, ono njegovo levo oko, kako je sinčića tim okom, mrtvog gledao. Mislio je da nju može vezati za sebe, ljubavlju, ako joj dete načini.

On je stigao i sve odobrio. To je prava serbska majka! A ima uvo caričino! Isakovič, te noći, nije okom trenuo. Čudio se šta ga snađe, ali je zoru sačekao budan, radosno.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Komesari sad sednu za drugi sto, blizu naših putnika, izvade neke papire i počnu putnike okom meriti i šaptati. Pa onda jedan priđe k njima, a papiri mu u ruci. Stupi bliže Čamči. — Molim, jeste li putnici?

— Znam, već me isprosio, dala sam mu ruku, samo je tebi išao da daš blagoslov. Sokolovićka oštrim okom gleda na kćer, drži da je i ona poludela. — A znaš li ti da si bolesna? — Znam, i skoro ću umreti.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

sa svojom ukovrdženom, kratkom kosom, crnom kao u đavolice, razgolićenih grudi, pogledavši ga, kroz lornjon, jednim okom, tako da bi on stao kao ukopan, da odmah zatim pobledi i razrogači oči, zagledan netremice u nju.

Isakoviču i njegovim oficirima, koji su sve to mogli videti, i durbinom, i slobodnim okom, polegavši po žbunju, ne ostade ništa drugo, već da se ne pleću u te stvari.

Po najbližim francuskim stražarama, mogao je, i slobodnim okom, da vidi drveće i topove u varoši, stoku što je pasla pred gradskim zidinama i seljake koji su tresli poslednje,

su došli, bez vike i dreke, izdržaće i budućnost i neće otići, a ko je video njega, Aranđela Isakoviča da je, i inače, okom trenuo kad mu potonuše lađe, ili kad mu opljačkaše krda?

Iznad vrhova vrba i žbunja, daleko od sela, mogli su se do gledati okom obori i ona kuća u kojoj je Vuk Isakovič sa ženom bio proveo poslednju noć, pred polazak na vojnu.

Ona ga je tražila okom na mestu gde ga nije bilo, i činilo joj se da ga vidi tamo, gde ga tada nije bilo. Len, len, toliko da je spavao pri

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

veoma karakterističan, slikovit i jezgrovit opis: „Žena je svome mužu pokorna, tako da na samo jedan pogled krivim okom sva strepi, ćuti kad muž viče pa makar ona i imala pravo, ne smije se braniti kad je bije ni pobjeći, pazi da mu je

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Tač-terapija! Video sam i tu fotografiju: u krugu na tepihu sede ljudi i žene pod budnim okom psihijatra — prva lekcija u ponovnom pronalaženju bliskosti među tim živim leševima je probijanje osamljeničkog kruga.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Sremac je naročito realist po načinu pisanja. Kao što su radili veliki realistički pisci, on je pažljivim okom posmatrao život, u svoju beležnicu unosio karakteristične reči, zgodne anegdote, gestove, situacije, izreke, pesme,

Milićević, Vuk - Bespuće

“ pitala se ona. Trenuci bijahu dugi, a vremena sve manje. I te posljednje noći ona nije trenula okom; ona nikad nije osjetila toliko nesreće, koliko u tih nekoliko mračnih i nepomičnih časova.

Radičević, Branko - PESME

Sam ostado sa suznijem okom, Sam tu samcit na svetu širokom, Sam sa noći tavnom, al' bez sanka. O zoro moja, zoro bez osvanka, Sunce milo,

Plao kolo, teče znoj, De još malo, brate moj! Malo cupni, Malo lupni Da se trese ceo dom, Okom sevni, Grlom pevni, Kao munja, kao grom — Strele, koplja, bojni mači, Junak bije, a konj tlači, Zveka, Jeka,

Nasloni se na tu šaru pušku, Preko krša, preko provalija, Ode gledat mrko unaprijed, Onda pruži tu desnicu ruku, Okom planu, riječ progovori: „Tamo, braćo, za onom planinom Gnijezdo je ponajžešće guje, Tamo živi stari Mustaf—aga Što

Kako onda, tako sada isto Pred okom je meni sve tu čisto. 57. Ja joj vidim kose raspletene Po labudni ploviti rameni, Rumen-usne, obraze rumene,

Za njime mloga tu uzdanu bela, No je l' mu koja srdašce ponela? On okom planu divno gledeć drusto, Al' srce njemu opet osta pusto, Na njega zvezda do zvezde s' osmeva, Srdašce ledno samo

— I tu se njemu glatko čelo nabra, Još tužnim okom kano munja planu, Pa Milu svome da prestane manu, Te brzim krokom kroz izbu korača, Sa zida skida ubojita mača,

Al' učas lati g' uspomena neka, Pa zlato svoje turi od sebeka, Još okom tužnu nemilo preseče. To mutno oko njojzi 'vako reče: Otale ajde, ja t' prvi poljubi, Ma zlotvor prvi sve drugo

I sunce jarko već oće da sedne, No gledni tamo ukraj reke ledne, Tu neko sedi, i baš ona sedi, Pa tužnim okom u vodicu gledi.

Tu nju mi lati oni jad sileni, Od jada silna sva se okameni, Nit štogod reče, niti suznu okom, Nit glednu gore to nebo visoko; Ta ono nebo nju prevari zdravo, A to je pred njom njeno nebo pravo, Te malko staja,

cura, pa mi stade, Stade malo na ti vrati, Glenu dragu svom nazade, Al' je spazi brižna mati; Pogleda je, planu okom, Šta će cura, mora skokom! 69.

“ Al' ne zbori ćerka njena, Ukočenim okom gleda. Bleda kao bleda stena, Ledna kao gruda leda, Ni što čula, ni videla, I krv joj se uledela.

„Brže, brže, sedlaj smesta!“ — I iz izbe sluge nesta. Iz nesvesti sad s' probudi. Tamo-amo okom s' čudi! „De je ona, de je mila? Ona s' nije utopila.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

— graknu čiča zlurado. — Pljačkaš, je li? Budemo li tako počeli, ode naša borba dođavola. Propašćemo dok okom trepneš.

Kostić, Laza - PESME

škripuće beli zubi, gledajući kako strukom, kako belom, mekom, rukom, kako malom, lakom nogom, a kamo li licem, OKOM, ta ponoćna divna java Mesečinu nadasjava.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Putnik stupi jednom nogom preko praga, okrenu se hodži i zažmiri lijevim okom: — Sad sam još više uvjeren da je moj babo imao pravo; jer eto vidim da si ti stostruko veći alčak nego i handžija i

Lalić, Ivan V. - PISMO

oblik praha, Ugledao sam na dnu mene Taj osmeh zadržanog daha, Što uspeo je da se zgusne Za trenut na dnu ogledala; Okom bez boje i bez zene Budućnost me je pogledala, Nemušto, mudro i bez strasti, Ko kućna zmija pod dovratkom; Ma da je

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Taj ti u zamku upada skokom, gotov je začas, dok treneš okom. Gizdavi Pijetlić po kući šetka, navija krestu, ljepotan pravi, zeleno perje na repu četka, kad, eto, spolja —

“ Prozoru Pijetlić dopade skokom, naheri glavu, zažmiri okom. „Lijane, kaži: šta ću da radim? Da vjeru dadem riječima tvojim?

“ Probudi Ćosu rođeni smijeh. Ustao Ćosa i trlja oči u čudu gleda bogatstvo bajno, kud okom krene ili nogom kroči: žito i voće i cvijeće sjajno. Sve se u moru sunčanom kupa. Tu je i torba i na njoj rupa.

Patuljak Rudar luta po tami, ide po gluvoj rudarskoj jami, pijukom kuca i lampom škilji, pažljivim okom u rude pilji, znakove daje, lagano hodi, podzemnom blagu rudare vodi.

“ Tako se Ćira, grabljivac, smiri, pakosnim okom iz rupe viri, a bodlje spremne, sve strela suva: opasan stražar livadu čuva.

Požuri, Tošo, potop je došȏ, brže, skitnico stara! Ne mrdaj brkom, ne žmirkaj okom, oluja ide, napreduj skokom! Kroz travu mačak okretno žuri, promiče stazom uskom, a za njim kiša uz polje šiša,

Mozgaju mudro čitavi dan, spremaju lukav ratnički plan. Lozinka pade: ostati budan, bdeti čitavu noć, paziti okom, uhom i nosom kada će Žderko doć. A čim ga spaze gde njivom tapa, neka se nađe u osam šapa.

“ Žderko se trže, pogrbi leđa, u nebo zirnu okom. „Evo i dana, vrag je u torbi, bježati valja skokom!“ To reče, vreću na leđa vrže, pa jurnu njivom što može brže.

ISPOD KRNjEG MESECA ZVEZDANI KOVAČ Kolibe evo na kraju sela, čarobnjak takve gradi, čađava, mrka, sa jednim okom. Šta li se u njoj radi?! Čuje se zveket, lupa i tutanj, još će da grune mina!

je prava njiva, po njemu četkom ori, zelene mrlje posij, nek boja prosto zbori, nek slika kupus-bašte pred svakim okom gori. Vrt nam izradi bujan i rečit, posadi kupus večit.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

— Eh... Je li tebi ovo prvi rat?... Naučićeš se, de!... Ja zagovaram rukovaoca, a mojim zemljacima mignem okom. Oni već znaju... Stari su to vojnici. Nego! U ratu što ko uvati!

E, pa... vi znate, ima da se nađe. — Razumem! — povikaše uglas. — Tu... kod trećaka... četvrtaka... Hja! — i mignu okom. — Kad padne mrak... Ajd sad! — pa se okrete meni: — Vreme je.

Povremeno zasija sunčev odblesak sa zlatnoga krsta u njegovoj ruci... Već su blizu, i golim okom se vide. Razaznajemo meštane u kolima i nekoliko vojnika bez oružja...

Obrijan i napuderisan, sa nakrivljenom kapom nad jednim okom, sav ustreptao, jahao je potporučnik Aleksandar kao da ide na paradu.

Gusta pomrčina pritisla zemlju, da se ni prst pred okom ne vidi. Kroz škripu seljačkih kola čujemo kako pljušti kiša, jesenja kiša, pa nam hladne kapljice silaze niz vrat, kao da

Ona i poslovi! — i Aleksandar mignu jednim okom. — E, sveca joj njenoga! — komandir mahnu glavom i zapali cigaretu u pola ručka.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Ljubica Petrovićeva. — Ene, zar to novi učitelj! viknu neko iza njihovih leđa. Učitelj se okrete i preletevši okom sva lica klimnu glavom i promrmlja: — Kako ste?...

« — Ostadoše njih dvoje sami. Ovaj kresa okom, kresa, dok se Bogosav seti pa ode. I ja se sklonih, bratiću, od zla. Ne znaš ti kakva je ovo sila u srezu ; i kapetan

Gojku kanu suza iz očiju, ali on ne smede podići ruku da se ubriše. Skrenu okom u stranu, pa opazi da se i Ljubica nekud daleko zagledala, oči se sjaje, ne miču se, a usne po kadšto grčevito zaigraju.

— Znaš ko... učitelj i Milica, odgovori Bogosav, i nekako đavolski kresnu okom i nasmeja se. »Milica... otkud ona tu ?... Pa u mojoj kući!... On je dovodi u kuću, veseli se sa njom... A-a-a !«...

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

U košulji bosonoga Preigraću preko polja; Ako bue sivi soko, Reći ću mu: Pogled’ s okom Put istrka udno polja, Tu ćeš viđet’ svakog lova; Ako bude mlad na konja, Reći ću mu: Vod’ me doma.

142. Štono mi se Travnik zamaglio? Ej, da li gori, da l’ ga kuga mori? Djevojka ga okom zapalila, Ej, čarnim okom kroz srčali pendžer. 143.

142. Štono mi se Travnik zamaglio? Ej, da li gori, da l’ ga kuga mori? Djevojka ga okom zapalila, Ej, čarnim okom kroz srčali pendžer. 143.

na putu šeće, Putem šeće, a plećima kreće, Čini mi se, prevarit’ me neće; Tri puta me lane pogledao, A proljetos okom namignuo, A večeras brkom nasmijao, A sjutra će rukom zagrliti. 205. Ljepa ti si, ljepotice Ajko!

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Oči tvoje ne bi dizo krikom. Zaogrnut modrim olujnim vidikom umirao bi mirno posle slasti. Mutnim bi okom gledao po nebu, kako tama i užas rastu.

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

— da stoji! Ne samo što je naš stari, dobri učitelj bio tako pažljiv te je bodrim okom motrio da se predupredi svaki nesrećan slučaj koji bi se mogao desiti našom nesmotrenošću, već je uz njegove usmene

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Ja odmah po jutrenju, i ne sačekavši da se očitaju časovi, trčim na pijacu I prelazim od korita koritu, mereći vičnim okom koji bi od ovih belotrbaca bio ponajpodesniji za mog protu... Što ?... Mlađi sam, pa nek nosim!... Čudna mi čuda!...

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

« Taj čovek je, eto, bio desna ruka Sreti; gde Sreta okom, tu Mića skokom. Bilo je, istina, još podosta kršnih ljudi, ali je Mića zaličio.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

U leto se posećuje selo u kojem je rođen Don Kihot, I jednim okom, na plaži, čita se Moma Kapor. A zima nam otkriva istinu da je život Odricanje, naprezanje, skomračenje i napor.

Rakić, Milan - PESME

Ništa me više sad ne bode, Sve gledam tuđim, mrtvim okom, I spavam, kao tihe vode U miru tamnom i dubokom... III I danas, da meni Gospod reče: ''Evo, Ja ti sada dajem silu i

'' Sipi pomrčina kao sitna kiša I zasipa stvari pred nemarnim okom, I, dok noć postaje mrtvija i tiša, Sve spava u miru tamnom i dubokom... KOSOVSKI CIKLUS BOŽUR Kako je lepa ova noć!

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Bježi Stanko uprav Bajazitu, da s njim jede madžarske nosove. O gnjijezdo junačke svobode, često li te Bog nàglêdâ okom, mnogo li si muke prenijelo, mnoge li te čekaju pobjede! DOĐOŠE POGLAVICE TURSKE, OKOLO SEDAM OSAM.

Pandurović, Sima - PESME

I nikad više, nikad ne zaželim Lepote što ih pruža zorin zrak, Ni život hudi nad Životom svelim, Kad je pred okom širok, večan mrak. II Iskaču, avaj!

MІЅERERE To beše u snu sumornom, dubokom, Očajan poraz života i nada, Pred mojim mrtvim, zaklopljenim okom Svet što se gubi i jesen što vlada Setna i svetla preko svega što je Živelo negda.

Svejedno. Ona ide, zanesena, Lepa k’o mladost ljubavi i nade, K’o sanjiv refleks pred sklopljenim okom Venčane sreće u devojke mlade. Ja znam da sreću nesaznanju sanja.

Ja gledam žudno, začuđenim okom, Neslućen refren zemaljske poeme; Ja mislim na nju, tamo gde ’no voda Pod hladnim ledom monotono liba.

Vera traži žrtve; i on joj se pred’o, Da ispašta dane svojih mladih lêta; On je sjajnim okom u daljinu gled’o Tražeći ideal svog intimnog sveta; A nebo je bilo zamračeno, sivo.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

„Pejo! podaj čovjeku čašu vina, napio si mu!“ reče tiho Ivana, serdareva žena. Pejo ne ču, niti okom trenu. Starica poduhvati dlanom lakat, pa nasloni svoje mršavo, žuteljavo lice na dlan, a svoje žive, crne oči, u njima

„Ubio... ali ne znam ni da sam pušku nategao. Čini mi se da je to bilo, da se dogodilo prije no što bi okom trenuo... Kad se osvijestih, oblak dima plivaše preda mnom, a on ležaše pred mojim nogama...“ „A da kako!

“ „A s kojim, to?“ „Sa serdarom Pejom!“ Đakon dobro odiže obrve, a namignu desnijem okom — kao da shvaća na što onaj gađa.

Joka se prislonila uz brata, zagrlila mu vrat jednom rukom. Toliko ga željna bješe. Serdar odignuvši glavu, praćaše okom kćer i nevjestu, koje otčepljahu jedan bardačić u nuglu.

“ zapita on. „A ništa, nešto se šalimo s ovijem čojkom“, odgovori serdar, koji, iako se amo razgovarao, jednako je okom pratio oba prijatelja. On im je na licu pratio tragove misli, što izmijenjahu.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

(Kad nišani, — jer tada na jedno oko zažmuri) 281 — Ko više vidi: čovek s jednim okom ili čovek sa dva oka? (Čovek s jednim okom, jer u onoga drugoga vidi dva oka, dok čovek s dva oka vidi u njega jedno)

(Čovek s jednim okom, jer u onoga drugoga vidi dva oka, dok čovek s dva oka vidi u njega jedno) 282 — Ko živi od vetra?

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

viđe, prepade se i hoćaše natrag da bježi, no ga dočeka nekakav čoek vas u krvave haljine obučen, krilat i s jednijem okom u glavi, koji zavika: „Stan'! kuda ćeš? natrag! jere si poginuo.

” Kad li šta vide? ni ljudi ni nikoga drugog, do jednog divljeg čoeka s jednijem okom navrh glave. Zapitaju ga: „Hoćeš li nas pustiti u kuću?” On im odgovori da hoće.

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

Cmilja drži sveću i kišobran.) IKONIJA: Ne vidi se ni prst pred okom! ANĐELKO: Evo! Pogledaj! IKONIJA: Šta si to našo? ANĐELKO: Jednu nogu! IKONIJA: Anđelko, ništa ne diraj!

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Pri svakoj vrsti i reči ovoga spisanija smatraću sebe kako pred vsevidećim božjim okom; samu ću istinu ljubiti, o njoj ću se starati, nju ću s Toplim i čistim srcem želiti i tražiti.

Sam ću sebi po mojej savesti, kao pred vsevidećim božjim okom, sudija biti; neću sebi nimalo praštati. A moj ljubezni čitatelj samo nek’ čeka dok svu ovu istoriju od kraja do kraja

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Zdravu Mariju, a kamoli da prati pišice strica kad digod na konju pođe, a kamoli da bude svuda skokom, kuda redovnici okom, kâ šta je, bome, red najmlađem dijaku! Aja, brate!

— Jedino mi je za misâ kakav će mi biti novi gvardijan, a biće cigurno Vrtirep, a on, znaš, ne gleda nas lipim okom, nas Jerkoviće... A poznaješ li Tetkina brata? Di li je to njegovo dite, taj novi dijak? Jedva čekam da ga vidim...

Zdrav uranija? Balegan, koji strugaše ribu, nanišani jednijem okom na nezvanog gosta, pa odgovori suho: — Vazda bija valjen Isus i Marija!... Ajde, brate, dolika gvardijanu.

Od nikog vrimena sve je pošlo sunovrat. Niko nikoga ne gleda lipim okom, nego bi jedno drugoga otrovalo. Da bog sačuva! Meni je došlo, da bižim! — Ne luduj, nesritno dite!

preskočiti trupačke najboljeg konja, ili skočiti iz bačve u bačvu, ili slomiti potkovicu, ili pogoditi iz puške gdje okom nazrije. — Bogami, brate, on je pravi Srb! — reče jedan knez rišćanin. Slava Bakonjino raznese se nadaleko.

Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA

PUT U RAVNICU O dugo nam treperi pred okom Put dug i žut od jare. Sa strane: samo trske i bare Sa žabljim i gušterskim skokom.

Siva školjko trga prastare Siene I ja ti evo stigoh na rub, loman, Da rukom i okom: u vreme odevene Taknem mračne crkve i toranj ogroman.

Poslednjom snagom skrivam da sam Postao, možda, najzad luda. Motre me zdesna, motre sleva, Okom što čezne ili seva I misle da sam gord il moćan.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Tad je podigla glavu i njene široko otvorene oči srele su se s modrikastim okom neba, pritisnutim na uzan prozor iznad pevnice.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

patke, samo je Sima Nešić, miroljubivi terdžuman koga nisu ostavili na miru, kroz odškrinuti otvor na sanduku desnim okom gledao u sunce koje je stizalo svoj zenit.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Ko s' osvrne da pogledi Bistrim okom i pogledom Na grobove one svetle, - Povesnice dugim redom, Mora čuti kako j' živo, Kroz vekove, kroz maglinu, Ded

V. Petrović CLX USEDELICA Kada te u crnom, starinskom odelu, S ugašenim okom i prsima spalim, Vidim na dosadnom kako te poselu Podrugljivo motre, - ja te silno žalim!

tajni: Ali, iz svoga gnezda dok se vuku Po plavom nebu oblačići sjajni, „I dokle šušte bajke tamnih šuma, Zar mutnim okom mladunac ne luta Po svodu neizmernom, k ušću druma, S bleskom Pitanja u dnu očnog kuta?

Popa, Vasko - KORA

drvca čeznu Za krunama od sumpora Zelenci od pepela njište Zaustavljeni u propnju Ogromna ruka Sa žarkim okom nasred dlana Vreba na vidiku U UZDAHU Drumovima iz dubine duše Drumovima modrim Korov putuje Drumovi se gube Ispod

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

redu je zvezda Hermesova, koja je sinoć zašla odmah iza Sunca, tako da je, zasenjenu odbleskom Sunca, ne mogosmo svojim okom videti.

Pitagora premeri okom dužinu te vrpce, pa reče: „Odrežite od jedne grane pravo parče, dugo tri palca!“ Učenici to učiniše.

Kada Pitagora upre svoj pogled prema zapadu i onde opazi oblake, baci ga i prema istoku i premeri okom otstojanje Sunca od horizonta.

vreme šalje ovamo da, tobož, vršim za njega razne nabavke, a, u stvari, da se obazrem levo i desno, jer on prati budnim okom sve što se dešava u Grčkoj. Zato živim sada ovde i posmatram ovaj čudni grečeski narod“.

“ Aristarhos, koji je govor Klejtomaha saslušao, a da nije ni okom trepnuo, javi se sada za reč. „Ja sam“, reče on, „svome poštovanom kolegi i dragom prijatelju Klejtomahu od srca

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

kraste Mesečeve kore i mislio na to: kako je ovaj verni svedok u oblacima neiskazano miliji i zanosniji gledan golim okom, kad osetih laki šum nečijeg hoda, baš na onoj strani odakle sam toliko noći očekivao da se ona čarobna sen pojavi.

“ I pri tom potajnom prekoru, namignu on levim okom na ženu, i to tako nekako intimno i blagonaklono, da ona odavna nije zapamtila toliku njegovu blagonaklonost, od koje

Ne, dragi rođače. Moja ruka drhti, jer sam uzbuđen i srećan, posmatrajući golim okom, kako neustrašimo nastupa streljački stroj naše pešadije, kako neprijatelj, pokoleban odlučnošću naših ljudi, počinje da

A Iketa uzima ono pismo, žmirka i čita, a pri kraju svaki čas prekida i onim oštrim svojim okom pogleda Miju kao s čuđenjem, te ga Mija pita što ga tako posmatra.

I tako sve bez rezultata do jednoga dana kad je mrkla noć bila i kad se prst pred okom nije video. Taman se sv. Petar stao ljutiti na samoga Gospoda što ga po najgorem vremenu šalje radi Srba koji su, po

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

) Detinjstvo — pregršt besmrtnosti! Smrt preza pred vedrim djetinjim okom, rasplinjuje se od zračenja djetinje duše. Dijete je zaštićeno od nje, zaogrnuto u plavu haljinicu besmrtnosti.

Prije nego bi počeo svirati, dugo je namještao violinu na ključnoj kosti, istezao vrat, trzao ramenom, štrecao okom, šmrcao nosom, uzbacivao glavom.

Pa onda opet dizao violinu, i iznova istezao vrat, trzao ramenom, štrecao okom, šmrcao nosom, uzbacivao glavom, oprobavao podbratkom. I tako više puta redom. Katkad nebrojeno puta redom.

Jedan će jeftiniji, isturajući pred sobom vizitkartu svoje provjerene neodoljivosti, uzbaciti glavu i znalačkim okom omjerati ženske noge.

I kao god što će, kao činovničić, gledati krivim okom poslužnika koji se ne pokazuje dovoljno oduševljen onim kupovanjem sendviča, te će ga brisati s popisa za zimsku pomoć

Kako će se dalje razvijati? No desilo se da je prije dobio svojih pet odijela na suprotnoj strani. Sad kritičkim okom promatra adjustirung prolaznikâ i pun je primjedaba na toaletu.

On ne zna da na toj međi kapitulira sve, da tu i vlastodržac koji je ne trepnuvši okom potpisivao tucete tuđih smrti postaje go i razoružan čovjek, usamljena ljudska jedinka zapahnuta dahom ništavila.

Pod oskudnom odrinom kokoš je oprezno obilazila oko mene izvraćajući glavu i pronicljivo piljila u mene okruglim okom. Satima sam znao buljiti u okretanje grnčarskog koluta i u nijemi rad ruku mog slučajnog domaćina.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Čim se sretnu, Vujo bi ga uzeo za ruku, pa bi se onda malko poizmakao i tako bi ga gledao dugo i značajno, merio bi mu okom stas i svaki pokret, pa, kad bi mu najzad dobro sagledao one dvosmislene oči, uzviknuo bi: — Hej, majkoviću, zar je

Ih, dušu li mu, što plače gora za 'vakim junakom! A Đurica bi sevnuo okom i zadovoljno razvukao svoje tanke plave brčiće u nekakav poluosmejak, pa bi onda, kao odbacujući od sebe takvu pohvalu,

pogled na onaj dugi planinski venac, iz koga se veličanstveno uzdižu ponosna Bukulja, Venčac, Orlovica, Vagan, i ode okom po tome vencu do same pitome Kolubare. Otud mu se vrati pogled na rudnički venac, na Kozelj, Ostrvicu, dva Šturca.

otvarati, on skoči kao elektrisan i stade nasred apsane, blenući uzvereno i plašljivo u lice apsandžino, koji ga, vičnim okom, ljubopitno posmatraše.

Ušavši u sobu, ne stade na jednom mestu, već pregledavši okom svaki kutić, stade da čini neke neobične pokrete: čas mrdne jednim ramenom ili pruži ruku u napred i trgne je istoga

— Okupila me Živana pljuskati — poče Jelica — te iskočih iz vira... Kad đernuh okom kroz šiblje, a on ide, pa sve gleda u nas i smeje se.

— Nategni, pobratime, pa da vi’š kako odnosi sve brige u maglu — reče on sučući guste brke i gledajući jednim okom Stanku, koja seđaše do Đurice i neveselo gledaše na njega. — A što mi reziliš pljosku, bolan Rako, — reče Jovo.

Samo pazi da ga ne naljutimo — odgovori Pantovac i diže se sa stolice. — Jovo, ja bih malo spavao — reče on kresnuvši okom na domaćina, koji ga pojmi, pa ustade i iziđe sa njim. u sobi ostadoše Đurica i Stanka.

Svi seljani ostaše kao prikovani na svome mestu; niko ne smede okom mrdnuti, a neki, iz prevelika usrđa, behu pozavlačili glave pod klupe.

Petković, Vladislav Dis - PESME

Na uličnom uglu zastali ste malo I meni se naglo okrenuli lako... Pred okom što na me kroz pogled je palo K'o ukopan stadoh sav poražen tako.

Mladost i sve cveće stvori se pred okom. Ja osećam iz njih kako bol se vije: Zamirisa uzdah iz onog što nije, Što ostaje, trune, u snu u dubokom.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

je za mene u to doba bila nešto posebno, izgledala je kao da uvek podseća Srbe u Banatu, kako ih Srbi iz Srbije motre okom punim nežne pažnje. U doba moga detinjstva Idvor je pripadao takozvanoj Vojnoj granici Austrije.

A ovo iskustvo vredeće ti mnogo više od tuceta pečenih gusaka; između ostalog naučiće te da u stranom svetu jednim okom uvek bdiš nad onim što imaš, a drugim okom gledaš na stvari koje nemaš.

tuceta pečenih gusaka; između ostalog naučiće te da u stranom svetu jednim okom uvek bdiš nad onim što imaš, a drugim okom gledaš na stvari koje nemaš.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Nju u grudima ljuto žicnu, kao da joj je ko zarinuo nož u srce. Časom se uzdrži i upilji pogled u čeljad. Niko ne trenu okom. Taj podmukli mir uveri je o nesreći. Gorko zarida: —Pero, hranitelju, kuda ode?

nezadovoljan i jedak, dok bi ona gore radije živjela no u gradu, gdje je u neprestanoj trzavici i pod gospodarevim okom, pa nema vremena ni da se sabere, ni da dade maha pustiš mislima. Ide, a snatri o nečemu nejasnome.

Ti hoćeš po zakonu; neka, ma eto, brzo ćeš mi biti žena! — i pogleda je uporito svojim razrokim desnim okom. Taj pogled učini joj se da je Markovo lice izobličio grđe no igda, pa, pogledavši na more prama školju, reče više sebi

Odnekuda k njima bane Danguba, ustavio se kod njih, gleda ih desnim okom, tapka nogama i podsmjehuje se; glođući pocrnjeli kamiš, mrmolji kroz zube: — I to je trgovina!

Pa još ako dođe brusač sa kolicima, onaj što cio dan radi i pije, uvijek crven i mamuran, pratiće desnim okom ure i ure kolo u vrtnji i one iskrice što se odbiju svakoga časa od oštrice ispod brusa i živo vrcaju. . .

Danguba zavrti, jednako s nabivenom kapom nad lijevim okom, lupne cijelom stopom, zgrči se i čeka dok se svi namire i jedan zovne.

I kako se savija tanka trstika, tako se u moru ljuljuška njegova izlomljena sjenka. On gleda u nju svojim modrim, desnim okom, i na nju se, i nehotice, blago podsmjehuje.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

koji kao opšteprihvaćen – kao deo opšte vere jednoga doba – podjednako lebdi pred pesnikovim i čitaočevim duhovnim okom.

I zaista, ovde nam se u čisto pesničkoj ravni pruža prilika da gotovo golim okom posmatramo ono što Stanislav Vinaver dvadesetih godina nije prestajao da tvrdi: da se Dučićev aleksandrinac mora

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

”7 A dečak je, dakle muško je, da bi Nuškini erotizovani pokreti bili opaženi baš muškim okom, da bi drhtaji ženskoga tela odjekivali u izazvanim drhtajima muškog tela.

Opaženo, dakle, postoji zajedno sa okom koje opaža; pripovedač (Mile) i lik (Nuška) nerazdvojivi su kao delovi iste celine, kao lice i naličje.

Pošto stih podrazumeva golim okom vidljiva i proverljiva ograničenja, o pesnikovoj privatnoj (ne)pismenosti govori se sa izvesnim ustručavanjem zato što se

Što god da je činio, gazda Mladen se još od malih nogu nalazio pod budnim babinim okom; naposletku je njena volja postala njegovom voljom.

Da li i u kojoj meri ritmička načela saučestvuju u sklapanju rečenice, to se i neposredno, golim okom vidi kad se ranijim primerima iz proze pridruže i s njima se uporede dve rečenice iz trideset osme strofe Stražilova:

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

tica; Na potoku, prije zore Umivaju lica, Prije zore, dok je potok Pun zvezdanih zraka: Ne šal’te se momci s okom Naših devojaka! III Ah, kako mi ležat’ godi Na rudini ispod gore, Sa zvezdama ćeretati Što se zláte odozgore.

Pustio bih sve nek’ ide Svojim putem, svojim tokom Ja bih samo tebe slušô, — Kud ti okom, ja bih skokom. Umákô bih šećer u med Da ti bude slatka hrana; Purpur, svila i kadiva Za tebe bi bila tkana.

Svaka sila u tvojoj je vlastn, Tvrda j’ vera — ti nas hoćeš spasti.“ Tada Hristos usta sred koraba, Blagim okom gleda desno, levo; Obe ruke nad njime raširi — Vetra nesta, i nore se smiri.

Miljković, Branko - PESME

POSVETA ELEGIJA Glasnice predgorja kakvu pticu pod srcem nosiš? Svet zamenjen okom nad rekom zlo zaspala sanjaš i gorki plod podneblja zagonetke nad svojim krvotokom kad minulo vreme i jaz postaje

Glasnice predgorja kakvu pticu pod srcem nosiš? Svet zamenjen okom nad rekom zlo zaspala sanjaš i gorki plod podneblja zagonetke nad svojim krvotokom kad minulo vreme i jaz postaje

Krakov, Stanislav - KRILA

Za njime poslati telegram našao ga je u komandi. Gledao je jednim okom kako vojnici starci tucaju kamen kraj puta mirno kao i ranije. Nosio je samo crni zavoj na licu.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Dosta je da im samo nekoliko minuti bude izloženo teme ili vrat, da se golim okom gleda u njin odbles i prelamanje na vodi.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

Po divnom Levču, Kuda je srndać nekad veselo Kroz gusto lisje lipa mirisnih Sa mudrim okom izvor tražio, Sad čovek onde, strahom prisiljen, Prikriva nejač, obučavajuć Da glasa svoga piskom tananim Nauče

Sjaje se toke, zveče noževi, Na njima gori čoja crvena, Živim se okom ne da gledati... Onda će reći momče nekakvo: „Danas se ženi Đukić vojvoda!...

Na svetu, valjda, nema mudrosti Koja se s tvojom može sravniti!... SULEJMAN: Čuli ste sve; Ja donde neću okom trenuti; U tihom miru tamne ponoći Izmišljaću mu muke, bolove, Od kojih će se podne groziti.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Moravskom se dolinom povijao gust dim, kao golema ustalasana reka, a sav predeo preko naše granice, koliko se okom može dogledati, beše u dimu i plamenu.

— ja to ne znam. Komarov prvo pogleda golim okom, posle uze dogled i dugo je rasmatrao. Zatim reče vrlo začuđeno I glasom kao da sam sebe pita: Ama šta je to?!

Već su tu na buimirskom visu, samo po časa pred Aleksincem. Sa aleksinačkih šančeva golim okom sasvim se lepo vidi kako se Turci na buimirskom visu žure, promiču, rade; vide se neki ljudi gde nešto vuku — sve mi se

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

visu, Kud ne stižu živi; Nađoh se tamo — Za časak samo; I za taj časak Pregledah tajne, Čudestva mnoga, I videh okom Ili dušom samo, Višnjega Boga. „Kako dođe amo?“ Zapita me Bože. A ja mu rekoh: Ti mi pomože!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Zamalo da mi kuršum probije ruku. A-u!... Sad smo prikovani za zemlju, jer nas drže pod okom. Nas trojica sabili smo se jedan uz drugoga i, čini mi se, ako malo jače udahnem vazduh probiće mi kuršum leđa.

I oni mogu samo noću da priđu. U zoru se povlače. Ali ipak, mi ih i danju držimo pod okom... Odvešću vas sad na još jednu objavnicu. Možemo. Mislio sam, dosta mi je i ovo što sam video.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Baci nogu preko noge, gledi na strane, Sad prekrsti, sad izvija, sada ustane, Hitrim okom nudi ko god da stane. Ovome se klanja, na onog gledi, A s ovim se ljubi, s onim besedi, Danju-noću po špaciri kuda ne

Pred očima vrata jednom zatvori, Dokle treneš okom, drugom otvori, Zuje vrata, šarke škripe, pucaju brave, Ovaj gore, onaj dole idu kao mrave, Il' fabriku novu gdigod

Ja ujutru zjelo rano, provozgljanuv okom, Skoči noga za nogoju iz postelji skokom, Kogda snježne ja uvidjeh previsoke džame, Silna burja duše, sn'jeg u oči

često zamiče svojim crnim brkom, A nožica za nogom poskakuje trkom; Perjanice sve lete momkom oko glave, Momke okom streljaju lepotice plave; Gledaj kako svirac duvajući crveni, U lepota cveće na grudi se zeleni; Gled[aj kako] s igrača

Amo sade tvoje oči ti na me okreni, I na ljubve zagonetku okom odgoneni! O, ljubovi slatka! O, kćeri nebesna! Ti si naše sreće boginja čudesna.

ruke Tvorca blagoga prenula, Da mati, ljuba zemlji budeš, Prirodo draga, s tim dičnim runom; O, mogu l’ tebe okom pogledati Ne diveć s’ tvome čudesnom sastavu; Može l’ što god lepše, može l’ Strojnije biti od tebe što god?

U vodeni ponedeljnik Došli su joj polivači, S njima Momče golobrado, S crnim okom, crnjom kosom I rumenim obrazima, Rumenijim usnicama, Tankog stasa ponositog, U vezenoj stajačici.

Spusti oči Cvet-devojče K beloj ruci na kolena, Za okom se momče dalo, Desnom svojom desnu njenu Sa krila joj podignulo, Levu svoju na krst met’lo, Na krst groba mile

Čovek je tu da trpi, i manje trpi ko trpi: Pola tegote pod vlast čoveka podloži Bog. Ako t’ ružu ne dadu mirisat, okom uživaj; Ako govorit ne smeš, misli što s’ misliti sme.

S plavom ona kosom otrči brzo k’o vila I za tili je čas oko izgubi za žbun. S crnim okom ona potrči, pa se okrene. O, ne varaš se, srce, ako s’ i vara oko!

Sice vsjudu vse čto živjet Ljubi, ljuboviju dišet, I čto ljubit, to njegujet, Čto njegujet, to cjelujet, Nježnim okom namigujet, Ljuboviju blaženstvujet. V sredje tvarej neiščislenih Ljubve slastiju tolj blaženih!

Jakšić, Đura - JELISAVETA

Mudrost ne zna — promisao ćuti... Jedno vidiš okom srca svoga, Na temenu bedne sadašnjosti, Sinji teret ropstva i progonstva. Vidiš Bosnu!... Pak i opet...

prezreli I uz oca mi po gustoj magli Čudnih sanova grozne pojave Studenim gvožđem, čvrstom desnicom Pred budnim okom u prah rušili... PRVI SERDAR: Davno je bilo to. DRUGI SERDAR: Davno! TREĆI SERDAR: I sad se sećam — ali jedvice.

) Al’ ko je ono? Radoš?... Zločinstva moga svedok stoletni, Na poziv čeka oštrog sudije Da tamnim okom, bledim obrazom Ubicu tuži dece nesrećne — Da suhim prstom tužno pružajuć Osvetitelja pošlje anđela Po grešan izmet

Bojić, Milutin - PESME

sudbom gonjen, Kao čelična ruka stisnuta, Kô s neba grumen zvezda sronjen, Moj narod dahće, dršće, stremi I divljim okom besno luta. Nemi. Sluktanju predan On čeka gnevno udar jedan, da plane... I planu, prasnu.

XVI Pamtim zimsko jutro, kad si suznim okom Gledala u moje oči što te vole; Htela si da vidiš u dnu duše, dole, Da li spava ljubav ili vešta gluma. ...

Kad ljubomora mojim okom plane, Prezrivo grešne pokajnike gledam. O, sitio sam utrobu bez mere, Lakom na sreću bio sam i bivam I o lepoti

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

Humorom se rasterećuje scena. Hajduk "lijevijem okom progleduje,/ desnijem se brkom nasmijava", devojka ga pokriva maramicom i ubeđuje roditelje da ga bace u more.

Jakšić, Đura - PESME

pasti... ili večno Zla i podlost prezirati Lednim okom gorskog lava... Ja sam stena, al’ krvava!... 1860. ĆUTITE, ĆUT’TE!... Ćutite, ćut’te!...

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

i da rekne: »Ja te gledam jednim okom i nagledah te se, a ti mene sa oba ne možeš« (іb., 3, 123). »U Temniću uoči svadbe mlada isplete venac od b.

venac i da kaže: »Ja te gledam jednim okom, i nagledah te se, a ti mene sa oba ne možeš« (TRĐ, NNŽ, 3, 123); tom prilikom mlada takođe govori: »Jedan bor, dva

Ćipiko, Ivo - Pauci

Računajući na to, sinovca je u posljednje vrijeme gledao dobrim okom i govorio da ne luči njega od svojih sinova i, pogdjekad, iz varoši nosio mu sklenicu vina da se u bolesti okrijepi.

Napokon se usmjeli: — A gdje vam je oni sveti Nikola? — upita ga. „Mrse” ga ošinu okom da je Ivo oborio oči, pa zagunđa: — Lako je za nj!... Da bi onako za očevu vam dušu!... Nastade tajac.

Mladić ustrne i predljivo stade da se brani: — Ni ča bi okom trenuo, — ispričava se, —stupilo! — Tako je, kad ti govoriš! — potsmjehavajuć' se dočeka ga lugar Krnje.

A Ivo svrnu okom na nju i iz njenoga predljivoga pogleda uvidi da bi ga htjela nešto upitati. — A što bi mi htjela reći?

— A pošao je u svijet odmah za Jurom, — prekide oca mlađi mu sin, i pogleda u Iva, mignuvši okom. Ivo se sjeti da se Petar gledao s Katom, pa, otišavši u Ameriku, da je ostavio, i ućuta.

— Kako će da shvati? Prosto, to ne bih mogao ni ja da shvatim! — smije se doktor. — A što ću mu ja? Neću ni da okom krenem gdje ne moram; neka ide u odvjetnika! — Lijepo bi ga ti upravio! — plane Ivo, i prezrivo se nasmije.

— Ja te razumijem. Pitaš što je uradio za opće dobro?Da ti kažem: pripada stranci koju vlada dobrim okom gleda, u miru je sa državnim vlastima; činovnike , prigodno prijateljski dočekuje i gosti, i — što ćeš više?

Ma vidićemo. Iz crkve mahom idu u školu. Deca ukočila se kao okamenjena; niko ni da okom trene. Učitelj se klanja i uzmiče na sve strane da u tijesnu kome od gospode ne smeta.

“ Pa gleda za njom, a podzimnja kiša jednako pada ... U noći toga dana nije okom trenuo. Na mahove dolazila je ona preda nj, u mraku; osjeća je u kretnjama života, u zvuku glasa, u nezasitnoj čežnji oka.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

valja gledati, nego se ustezao i snebivao, smeran kao mladica prvo veče, milovao je krišom iz daljine svojim pitomim okom, zanet, zanet i zanet.

Tek kad se tama zgusnula oko zidina i kad je studena pomrčina prekrila i snežnu belinu da se čak ni prst pred okom nije mogao videti, ljudi su ušli unutra, u veliku zadimljenu prostoriju osvetljenu vatrom sa ognjišta.

Ilić, Vojislav J. - PESME

1882. JEDNA NOĆ Na trošnoj klupi, blizu starog zida, Gde burjan raste; i predeo pust Pred mutnim okom gubi se iz vida, Sanjivi bršljan nikao je gust. Bilo je veče.

b. Eto tu je pesnik sa dugačkom kosom, S izbijenim okom i rumenim nosom. Imanje i moral šćerdao je davio. Al' je barem ime zaslužio slavno.

Očaran, bez jednog glasa, On čisto gutaše okom obline njenoga stasa. Klisarka upazi ovo, jer na to ne beše slepa, Pa ni pet ni devet, lepo, no kmeta nenadno ščepa I

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

To otkrivanje je uzbudljivo kao igra lepe Salome. Kad sa nje padne poslednji veo, onda ćemo, obuhvatajući duhovnim okom celu vasionu poći u beskrajne daljine. To je moj program za naše putovanje. Ja već sada činim potrebne pripreme.

udaljene, da se ni njihovo vlastito kretanje, ni ono prividno koje sleduje usled obilaženja Zemlje oko Sunca, ne može okom zapaziti. Planete su, u glavnom, vrlo jasne zvezde, koje sjaje na nebu mirnom svetlošću, a različite su boje.

— „Šta rekoše? Da to padanje ništa ne dokazuje, da je tačno ono što piše u Aristotelu, a ne ovo što su svojim okom videli.“ Svi udariše u smeh sem one dvojice Kremoninijevih učenika.

delovima: jer, odabere, li se tamo smanjenje pri kojem su same planete još dovoljno velike da se mogu razabrati Slobodnim okom i opipati rukom, onda su, i u takoj smanjenoj meri, njihova međusobna otstojanja toliko velika da takav model ne bi mogao

Sva ostala nebeska tela, koja vidimo, bilo slobodnim okom, bilo najsavršenijim instrumentima, sjajna su, užarena! Nije, dakle naše žarko Sunce ono što odlikuje onu porodicu -

Kako je divna naša Zemlja! Već slobodnim okom razabiremo njena mora i kontinente. Njena osa nagnuta je tako prema nama da vidimo njen južni pol.

Onaj nežni oblak onde, koji se raširio po nebu, to je ona maglina koja se vidi sa Zemlje, slobodnim okom, u jatu Oriona.

Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA

s Bogom o Mati!...“ Tvoga života (ako l' se zbije) Svijeća da se ugasi prije, Tužnijem srcem, plačevnim okom, Uzdahom čestim, ćutnom dubokom, Slatko ću tebe ja spominjati, Vapeć' te Mati, – vapeć te Mati.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

A što ne zapali kandilo, kad si već tako milostiv, ej, čiča Nikola! — Grobar žmicnu okom, kao u mehani kraj polića. — Ajde ti, ženska glavo! Zejtina bi! Zejtin je za prženje somova! — Svi se smeju.

skine šešir i dobro mu čini vazduh i svežina po čelu i temenu, i glavobolja prođe, i nastavlja se čitanje i život jednim okom. Primetiše prvo đaci: da „gospodin Kalenić žmuri i čita”.

Popa, Vasko - USPRAVNA ZEMLJA

sazvežđa Vidi svoj procvetali štap I svoju srećno oplođenu zemlju U zajapurenim pupoljcima Dva oka zatvara Trećim okom u kamenu gleda (1958—1971) KOSOVO POLjE KOSOVO POLjE Polje kao svako Dlan i po zelenila Mlad mesec kosi Pšenicu

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Ali je tu takva gužva i takva zbrka raznorodnih i svakojakih količina da je čoveku lakše okom sagledati ceo planetni sistem u vasioni no mozgom shvatiti sve te količine u matematici.

sam toga moga prijatelja, matematičara, pitao kako je to moguće da matematika ne priznaje ono što se tako jasno može i okom videti i rukom opipati, on mi je odgovorio: — Matematika ne veruje čulima!

TAMNICA Među prvima u mome novome društvu prišao mi je jedan vašarski kesaroš, mignuo okom na mene, kao da bi hteo reći: „Poznajemo se sa aranđelovačkog vašara!“ i pružio mi prijateljski ruku.

O, koliko novina, koliko zanimljivosti i koliko istine koja se golim okom ne opaža! Ja sam sve te slike poznavao dok sam i sam bio na toj stazi, ali odavde, uveličavane stakletom, one sasvim

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Silazili smo sa neke visine, po rečnome koritu, obavijeni tminom oblaka i zasipani jesenjom kišom. Ni prst se pred okom nije video. Gazili smo vodu, saplitali se o kamenje. Bili smo prokisli do kože. S nama je gamizala i pešadija.

Ne rekosmo ništa... Kada se odmakosmo, počesmo da protestujemo što nam se ne veruje. Ali kako smo bili pod njegovim okom, to ipak naredim da vozari izvedu konje.

Kažu, puške su gotovo neupotrebljive, od silne upotrebe. Sva su polja oko Peći pritisnuta vojskom. Dokle se okom vidi. Dimovi od mnogobrojnih vatri se mešaju sa izmaglicom dana i kao teška magla pritiskuju zemlju.

Baš se tada pojavi iza provizornoga kelneraja jedna plavuša. Po mome ukusu. Nasmejah se na nju, i kresnuh joj okom. Neko je pozva, čini mi se, pre mene, ona htede da me mimoiđe, i u prolazu me čupnu za kosu.

Petrović, Rastko - PESME

Poljubi i tad mi ruke i moje stopalo, I teško se mrštio nad svojim okom, jer je plakalo, I sto puta poče onu misao da govori, Kojoj bejahu onda tolika bivstva izvori; Na svaku reč koju bi

umara, Oteti trag lađe od nosača pamučnih stokova, Ni preći oholost strašnu zastava i požara, Ni plivati pod groznim okom pontonskih mostova.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Ali, suncokreti nisu ni želeli da se sklanjaju. Pod vrelim okom svoga cara rasli su i jačali, verno sledeći sunčev hod svi, sem jednog nedavno rođenog mališana.

Kroz samu srčiku Cveta prođe jeza: sam! Sam sred pustinje. Sam pod okrutnim okom sunca! Sam! U mirisu Cveta oseti se strah od smrti, ali ponos u njemu bio je jači od straha.

Vetar mu je njihao prazne rukave: bio je opet Strašilo! Ali, kad Starac priđe bliže — Strašilo mignu okom i reče: — I sam vidiš: morao sam da se vratim. Ko bi ti čuvao bostan? — A ona? — Starac jedva pomače usne.

Stanković, Borisav - KOŠTANA

KOŠTANA (peva): Stojanke, bela vranjanke! Kad te je majka rodila, Na šta je okom gledala: Da li na sunce sjajano? Ili jablanče tanano? Bre gidi, džanum, Stojanke, Stojanke, bela vranjanke!

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Vuk Anđelić je — kako ga pesma prikazuje — „mrka brka, a krvava oka; kud pogleda okom rasiječe — kao munja iz mutna oblaka“.

Kad ga biđe Strahiniću bane, te mu selam turski nazivaše, pijan derviš okom razgledaše, pa mu mučnu riječ progovara: „Da si zdravo, deli-Strahin-bane od malene Banjske kraj Kosova!

Za jad joj se oči otkinuše, te poglednu niz Goleč planinu, viđe okom konja i junaka. Kako viđe i okom razgleda, Turčina je dlanom ošinula, ošinu ga po desnom obrazu, ošinu ga, pa mu

Za jad joj se oči otkinuše, te poglednu niz Goleč planinu, viđe okom konja i junaka. Kako viđe i okom razgleda, Turčina je dlanom ošinula, ošinu ga po desnom obrazu, ošinu ga, pa mu progovara: „Gospodare, silan

Planu Turčin kako oganj živi, planu Turčin i okom poglednu, pa se Turčin grotom nasmijao: „Dušo moja, Strahinova ljubo, čudno li te Vlašče prepanulo!

No da možeš okom pogledati, ti se, dušo, nemoj prepanuti kad potegnem moju britku sablju, te ošinem car'va delibašu, neka drugog već ne

“ Gdi je Madžar okom pogledao, tu Kajica strelom udario. Zla Kajici sreća pristupila, te ne gleda strele u Madžara, već on gleda nišan za

Kako će te preboleti baba? Na Beljacu ostaviti sama, da mi čuvaš bez promene stražu?“ Pa pogleda okom na vojvode, a vojvode jedan na drugoga, pa se dobri doitiše konja, bojna koplja zemlji položiše, za britke se sablja

a Žabljaka i bez knjige zovnu, i Žabljaka i oko Žabljaka. Ja da možeš okom pogledati i ušima jeku poslušati kad se sitne knjige rasturiše od tog mora do zelena Lima, te pođoše srpske poglavice i

Kad je zgleda Mali Radojica, lijevijem okom pogleduje, desnijem se brkom nasmijava; a kad vid’la Hajkuna đevojka, ona snimi svilena jagluka, njime pokri Rada po

“ Kumrija mu na to odgovara: „To je bio strašan tucak junak: mrka brka, a krvava oka, kud pogleda — okom rasiječe, kao munja iz mutna oblaka; pa on meni jeste govorio: „Udijeli, gospo banovice, a za zdravlje tvojijeh

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

— Pis, macane-kobacane! Mačak se poizmače još dalje, zakloni se za jedno drvo i naškilji otud samo jednim okom na bivšeg vojnika. — Ehej, šta si to sakrivao u šumi? Nikoletina se skameni u mjestu i problijedi.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

A rad toga nazivao ga je sveti Jeronim svojim okom, — »moje gledanje«. I njega sveti Antonije često ga je posećivao rad njegove slepote skrbnoga.

Jošte smeh i podsmeh saviše, kunjanje, dremež, obziranje, podziranje, namigivanje, a koga vraga nejma? Kako da tu Bog okom svojim milostivnim poglede? Pre od sebe protera!

»Posetio si zemlju i napojio si je!« — Jest to pravo, gde su opaki ljudi zli, nagleda Bog onu zemlju, ama prekim okom i čemerom je zalije i napoji, svakom rđom je i čađom satre, za crno ogledalo da bude i berićet — havriježe;

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

Zona ga samo ovlaš pogleda, dade okom znak Vaski, izmećarki svojoj, i ova se odmah uhvati u kolo i rastavi Manču od Zone.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti