Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA
Gospodar Sofra napuni svoju veliku, srebrom okovanu stivu lulu, zapali, puši i hvali duvan. Njih dvojica se o svojim kućevnim stvarima razgovaraju.
Radičević, Branko - PESME
Nešto sevnu, a on se probudi, Silni Turčin doru na nj'ga navi, Srbin pali, ne mož' da sastavi, Onda trže sablju okovanu, Jer već turska nad glavom mu planu, Pa se kucnu s Talom dva-tri puta, Al' je Tale prisojkinja ljuta: Vešto manu,
Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU
) GOSPAVA: Druže! Otključajte mi ove ruke, kumim vas Bogom! Da me ne gledaju ljudi okovanu! ISLEDNIK: Propis je propis, nema ni govora! MILE: Ne bi hteo da sam u njenoj koži!
Ćosić, Dobrica - KORENI
Put je vodio uz rečicu, uz njenu ledom okovanu monotonu i bistru brbljivost, čineći još pritvornijom i tajanstvenijom tišinu nad kojom su se nadnosili kvrgavi klenovi
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
okovanog Baščelika podsvijesti, na našem današnjem stepenu, oslobođeni Baščelik u tami svojih podruma čuva svrgnutu i okovanu svijest: koliko god je nekad svijest bila sva prorasla podsvijesnim, toliko je danas reinstaurirana podsvijest
U septembarskim već prohladnim noćima iskusio sam paničnu tjeskobu pustog gradskog trga, okovanu svojim kamenim okvirom, s krpicom zvjezdanog neba nad sobom. Pomalo se javljalo pitanje: kud dalje?
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Ostrag nekoliko godina poklonio joj ikonu svetoga Nikole u srebro okovanu, koja je bila, uz veliku svečanost, smještena na oltar posvećen tome svecu, putničkome zaštitniku.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
danickinje, obadvije u čistome zlatu; a pokraj njih noža plamenita, — međ' kamzama alem, dragi kamen; dade njemu sablju okovanu, na kojoj su tri balčaka zlatna: na svakome alem, dragi kamen, — vanja sablja tri careva grada.
drugi u pomoći bude; pak poteže dizgene Šarinu, samur-kalpak na čelo namače, te sastavi samur i obrve, a poteže sablju okovanu, na Bogdana pogleda popreko.
“ Pa on ode svojoj tankoj kuli, sjede malo te se napi vina, pa pripasa sablju okovanu, i prigrnu ćurak od kurjaka, a na glavu kalu od kurjaka, priveza je mrkom jemenijom; pa uzimlje koplje ubojito, pa se
Usta Steva na noge junačke, i umiva svoje lice belo, i oblači gospodsko odelo, pa pripasa sablju okovanu, pa uzima kondir vina rujna, te napija krasnu slavu božju, sretna puta i krsta časnoga, u svom dvoru, za stolom
Ode Ture na vodu Maricu, a kad viđe ranjena junaka, uze gledat sablju okovanu: manu njome, odsječe mu glavu, skide s njega divno odijelo, pa on ode dvoru bijelome.
Zato zgubi moga pobratima? Na što si se, bolan, prevario? A na jednu sablju okovanu! Eda bog da: odsjekla ti glavu!“ To mu reče, uz kulu uteče.
Ode Mujo na carevu vojsku, pripasao sablju okovanu; a kad dođe u carevu vojsku, gleda sablju malo i veliko: nikome se izvaditi ne da!
da ti možeš dobit agaluke, najprije bi sebe izvadio; već daj amo sablju okovanu!“ Manu sabljom od Prilipa Marko, skide glavu Turčin-Mustaf'-agi. Otidoše caru kazivati; car po Marka opravio sluge.
goleme nevolje, al' s' opremi crni Arapine iz primorje sa bijele kule: on s' obuče u ruho gospodsko, a pripasa sablju okovanu, pa opremi sivu bedeviju: poteže joj sedmere kolane, zauzda je uzdom pozlaćenom, pa priveza čador u terkiju, i sa
glavu izdignula, u zubima drži dragi kamen, pored kog se vidi večerati u po noći kao u po dana; i daću ti sablju okovanu, na kojoj su tri balčaka zlatna i u njima tri draga kamena, — valja sablja tri careva grada; još ću carev pečat
ode na tanaku kulu, te oblači na se odijelo: a na pleći ćurak od kurjaka, a na glavu kalu od kurjaka; pa pripasa sablju okovanu, jošte uze koplje ubojito; i on siđe u podrume Šarcu, poteže mu sedmere kolane; pa natoči jedan mijeh vina, objesi ga
glavu izdignula, u zubima drži dragi kamen, kod koga se vidi večerati u po noći kao u po dana; poslaše mu sablju okovanu, na kojoj su tri balčaka zlatna, i u njima tri draga kamena, i međ' njima carev pečat Stoji: da ga vezir pogubit ne