Upotreba reči okovao u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Vide, u crnom somotu, u crnim kolima, krigskomisara, Garsulija, onakvog, kakav beše u Temišvaru – kad ga je okovao. On ga je u Beču dugo tražio, pomoću Agagijanijana, ali ga nije našao.

On je nju počeo da sanja, prvi put, u zatvoru, u Temišvaru, kad ga je bio okovao Garsuli, i kad ga je samo deputacija serbskih komersanata kod Engelshofena – deputacija senatora Malenice – spasla da

Popović, Jovan Sterija - ZLA ŽENA

SULTANA: Ti ćeš mene zviznuti, orjatine, ne znaš li da ćeš za ovu samo reč u gvožđe doći? Okovao se i onaj koj te drži u kući. STEVAN: A gle majstor Sretinice, kako lepo zna pretiti!

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

za sebe, traži ljubavi, naslade, i kad to ne nađe, onda se u njoj postepeno stvara mržnja prema onome, koji ga je tako okovao, zarobio... i nastaju burne scene, otrovan život, — propast kuće... »Ne, nikada ja neću sebe dotle dovesti...

Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA

vječno ostalo ništožnošću nijemom zasuto, smrt bi na grob njegov očajala; ne bi Adam svoje legione u okove smrtne okovao i na žertvu sebe preda s njima užasima, smrtnim nasljednima!

Ilić, Vojislav J. - PESME

Navaljene rukama titana, Drevne gore počivaju s mirom; Mir je večni okovao širom Spomenike izumrlih dana. Tu stupaše u vremena stara Legionar preko mrkog stenja, A u dane burnog

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti